Mezofite, biljke koje naseljavaju umjereno vlažna staništa. Umjerena vlažnost je obično praćena umjerenošću ostalih ekoloških faktora: temperature, svjetlosti i raspoloživih mineralnih materija. Zahvaljujući tako povoljnim ekološkim faktorima, mezofite imaju dobru produkciju biomase. Približno jednake količine obrazovanih organskih materija se ugrađuju u nadzemne i podzemne organe, tako da postoji ujednačen odnos u stepenu razvijenosti korijena i stabla sa listovima. Listovi mezofita su krupni, sa umjereno razvijenim mehaničkim i provodnim tkivom, u mezofilu su približno jednako zastupljeni palisadno i sunđerasto tkivo, ili je sunđerasto nešto bolje razvijeno. Zbog slabo razvijenih zaštitnih tvorevina (epidermis, dlake, kutikula) mezofite intenzivno transpirišu. Prema jednoj od podjela, mezofite se dijele na: 1. vječnozelene mezofite kišnih tropskih šuma, 2. zimi zelene listopadne, 3. ljeti zelene listopadne, 4. ljeti zelene višegodišnje zeljaste i 5. efemere i efemeroide. Prve dvije grupe nemaju predstavnika u Crnoj Gori, dok trećoj grupi pripadaju vrste koje su važni graditelji šuma: bukva (→ Fagus sylvatica L.), bijeli grab (Carpinus betulus L.), hrastovi (→ Quercus L.), javori (→ Acer L.). Četvrta grupa obuhvata livadske biljke sa širokom distribucijom, kao što su: crvena djetelina (Trifolium pratense L.), zvjezdan (Lotus corniculatus L.), livadski vijuk (Festuca pratensis Hudson). Među efemernim mezofitama u Crnoj Gori su česte: šumarica (Anemone nemorosa L.), srijemuš ili medvjeđi luk (Allium ursinum L.), Corydalis cava (L.) Schweigger & Koerte.