Hidrofite, biljke vodenih staništa. Vrste koje su potpuno potopljene u vodi pripadaju submerznim hidrofitima, one koje jednim dijelom plivaju po površini vode označene su kao flotantne, dok su one kojima je jedan dio izdignut iz vode emerzne hidrofite. Biljke koje žive u vodi imaju niz adaptacija, koje su se razvile kao odgovori na ekološke uslove u vodenoj sredini. Te adaptacije su najizrazitije kod submerznih biljaka. Njihovi listovi su tanki i duboko dijeljeni, kako bi što efikasnije upijali sunčevu svjetlost. Neke vrste nemaju korijen, zbog toga što vodu i mineralne materije mogu da upijaju cijelom površinom tijela. Iz istog razloga im je slabo razvijeno provodno tkivo, ali imaju dobro razvijen aerenhim – vazdušno tkivo koje prožima cijelu biljku i omogućava transport vazduha sve do korijena. Mehaničko tkivo hidrofita se nalazi u centralnom dijelu stabla, tako da su podvodna stabla savitljiva i mogu da prate kretanje vode. Najraznovrsniju floru i vegetaciju hidrofita u Crnoj Gori ima → Skadarsko jezero. U bujnoj submerznoj vegetaciji dominiraju vrste roda: Potamogeton L., Myriophyllum spicatum L., Najas marina L., Ceratophyllum demersum L. Najbrojnije flotantne vrste su: kasaronja (→ Trapa natans L.), bijeli i žuti lokvanj (→ Nymphaea alba L., → Nuphar luteum (L.) Sm.). Cijelom dužinom obale bilježi se emerzna vrsta, trska (Phragmites communis Trin.), koja je široko rasprostranjena u Crnoj Gori.