Hamefite, patuljasti žbunovi, čiji se pupoljci nalaze do 25 cm iznad zemlje (podjela životnih formi prema danskom ekologu Christianu Raunkieru, koji je kao kriterijum podjele uzeo položaj organa koji opstaju tokom nepovoljnog perioda godine). Među hamefitama se razlikuju uspravne i puzeće vrste, a na osnovu trajnosti listova dijele se na listopadne i vječnozelene. Hamefite su biljke koje bolje od ostalih životnih formi podnose nepovoljne ekološke uslove, što im omogućava da dominiraju u flori područja u kojima druge životne forme teško opstaju. One su glavni graditelji vegetacije tundre, arktičke i alpske zone. U Crnoj Gori hamefite su često edifikatori biljnih zajednica koje se razvijaju na mediteranskim i submediteranskim kamenjarima. Nepovoljni uslovi na ovim staništima ogledaju se, prije svega, u visokim ljetnjim temperaturama i deficitu vodenog taloga u tom periodu godine. Najbrojnije hamefite suvih kamenjara u Crnoj Gori su: pelim (→ Salvia officinalis L.), žuto smilje (Helichrysum italicum (Roth) G. Don fil.), vrijesak (Satureja montana L.), Phlomis fruticosa L. Patuljasti žbunovi su važni edifikatori i na planinskim rudinama, → stijenama, → siparima. Na takvim staništima u Crnoj Gori česte hamefite su: uva (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Sprengel), ranjenik (Anthyllis aurea Welden), fresnica (Dryas octopetala L.), Silene acaulis (L.) Jacq., Minuartia L. i druge.