Dekorativna flora, sve vrste koje se gaje radi uljepšavanja prostora, bilo zatvorenog ili otvorenog, privatnog ili javnog. Najčešća asocijacija na ukrasne biljke su egzote, međutim, i nativne su ravnopravan dio dekorativne flore. Pretpostavlja se da je fascinacija ljudi ljepotom biljaka stara koliko i samo čovječanstvo. U gotovo svim kulturama one nose određeno simboličko značenje, dio su obreda i ceremonijala, a nekad važe i za simbol nacije, ali i ekonomije, kao lale Holanđanima. U poređenju sa ostalim narodima, mi se ne možemo pohvaliti dugom istorijom gajenja ukrasnih biljaka ili autentičnim stilom dekoracije prostora, ali, ipak, broj vrsta možemo smatrati zavidnim. Prve hortikulturne aktivnosti se vezuju za priobalje i gajenje egzota, koje su pomorci donosili sa svojih dalekih putovanja. Uključujući i samonikle vrste, na listi dekorativne flore Primorja se nalazi oko 600 drvenastih i zeljastih biljaka. U ovaj broj nijesu uključene vrste koje se koriste za ukrašavanje enterijera. Od davnina postoji vjerovanje da su određene biljke zaštitnici domova, da donose sreću, blagostanje ili čuvaju od bolesti. Tako su gotovo neizostavan dio flore sobnih biljaka čuvarkuće (rod → Sempervivum L.) kojima je pripisana moć da kuću posebno štite od vatre i udara groma, ljubičice (rod → Viola L.) koje „tjeraju” bolest, nesuglasicu i tugu, a privlače novac, kaktusi (porodica Cactaceae) koji eliminišu zračenje aparata i štetnu energiju. Do sada nijesu urađena detaljnija istraživanja dekorativne flore naših kontinentalnih i planinskih gradova, ali na osnovu raspoloživih zapisa, prvenstveno o parkovskoj flori zaključujemo da je brojnost i raznolikost vrsta manja u odnosu na priobalje. O dekorativnim predstavnicima flore moguće je govoriti i u kontekstu identiteta prostora. Biljni ekvivalent Herceg Novog je mimoza (rod Acacia Mill.), Stoliva su kamelije (rod Camellia L.), Cetinja su lipe (rod → Tilia L.).