Acidofilne biljke (acidofite), biljke koje isključivo žive na kiśeloj podlozi, ili se na njoj optimalno razvijaju, prilagođene niskim vrijednostima pH zemljišta ili vode (od 6,5 do 3,5). U → fitocenozama se nalazi veliki broj vrsta, koje svojom brojnošću i prisutnošću ukazuju na pH reakciju podloge. Velikoj kiśelosti (pH od 5 do 4) prilagođene su biljke na oligotrofnim sfagnumskim tresavama, kao što su: Deschampsia flexuosa (L.) Trin., Drosera rotundifolia L., Molinia caerulea (L.) Moench, vrste roda → Sphagnum L. Vrste roda Drosera L. nijesu pronađene u Crnoj Gori. Osrednje acidofilne vrste rastu na podlozi kod koje se pH kreće između 6 i 4. Predstavnici te grupe biljaka su: Agrostis canina L., Anthoxanthum odoratum L., → Bruckenthalia spiculifolia (Salisb.) Reichenb., → Castanea sativa Mill., Equisetum arvense L., Fragaria vesca L., Geum montanum L., → Nardus stricta L., Potentilla erecta (L.) Hampe., → Pteridium aquilinum (L.) Kuhn., Rumex acetosella L., Spergula arvensis L., → Vaccinium myrtillus L., Vaccinium vitis-idaea L., Vaccinium uliginosum L., Viola tricolor L. i druge.
Lit.: Milorad M. Janković, Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom vegetacije na Zemlji, Beograd, Naučna knjiga, 1979, str. 212–215. Slobodan Radonjić & Halil Markišić, Enciklopedijski leksikon ekologije i zaštite životne sredine, Nikšić, ITP „Kolo”, 1996, str. 4.
H. Markišić