Pojasne pločice sa Velih ledina, trapezoidna i tri pravougaone pločice od metala s ikonografskim sadržajem. Otkrivene su na Labeatskoj → nekropoli u zetskom selu Gostilj (→ Vele ledine), basen Skadarskog jezera i datovane od III–II do posljednje četvrtine II v. p. n. e. Ovo područje jedinstveno je na istočnoj jadranskoj obali i zaleđu po nalazima oba poznata tipa metalnih pojasnih pločica. Gostiljski primjerci nađeni su u devastiranim grobovima inhumiranih pokojnika (→ Inhumacija), dok je jedan primjerak slučajan nalaz. Pločice su djelimično očuvane, a ikonografske predstave (kultnog i kultno-propagandnog karaktera) najvjerovatnije izvedene presovanjem srebrnog ili bronzanog lima, koji je zakovicama pričvršćivan za gvozdenu podlogu. Način na koji su pločice kačene za pojas, nije poznat. S obzirom na kalupe za njihovu izradu koji su nađeni u Ošanićima kod Stoca (BiH), pretpostavlja se da su pločice evidentirane duž Jadrana, izrađivane u lokalnim radionicama indigenih zajednica (dasaretskoj, labeatskoj, daorskoj i japodskoj). Pločice se nalaze u JU Muzeji i galerije Podgorica i Narodnom muzeju Crne Gore (→ Arheološke zbirke u crnogorskim muzejima, → Arheološki muzej Narodnog muzeja Crne Gore). Trapezoidna pločica iz Gostilja izrađena je od srebra (grob 30). Pločice ovog tipa nađene su i na području Daorsa i Japoda (→ Iliri). Predstave na pločicama međusobno se razlikuju, ali im je zajednička centralna kompozicija izvedena po vertikalnoj osi, glava Meduze ili Gorgone oslonjena na tordirano koplje ukrašeno talasastim trakama. Za razliku od japodskih primjeraka na kojima su najvjerovatnije prikazani Dioskuri, na labeatskom primjerku njihovo prisustvo ogleda se kroz prikaz jajeta između grifona u gornjoj zoni, odnosno prikaz zvijezda, → ilirskih šljemova, fijala, delfina i palmi u donjoj zoni. Tri primjerka su pravougaone forme, jedan od bronze (grob 126) i dva srebrna s lučnim završetkom (grob 119 i slučajan nalaz). Još jedan primjerak ovog tipa nađen je u Dasaretiji. Gostiljske pločice su različitog stepena očuvanosti, ali se uočava ikonografski obrazac – u zajedničkoj akciji prikazan je pješak između sučeljenih konjanika. Bitna razlika između bronzane i srebrnih pločica primjećuje se u naoružanju ratnika i kultnim kompozicijama. Na bronzanom primjerku ratnici nose makedonske štitove i makedonski, odnosno ilirski tip šljema, na lijevoj očuvanoj strani pločice konjanika prati predimenzionarna zmija/zmaj i orao. Na srebrnim pločicama ratnici nose rimske štitove i šljemove, a na desnoj strani pločica iza konjanika nalazi se boginja na tronu s bakljom u ruci. Ispod trona je pas, a ispred boginje najvjerovatnije tropej. Na lučnom završetku srebrnih pločica prikazana je glava Meduze/Gorgone. Sudeći po grobnim nalazima i osteološkom materijalu inhumiranih pokojnika, oba tipa pločica na gostiljskoj nekropoli pripadali su muškim individuama, odnosno istaknutim članovima helenizovane labeatske zajednice od kraja III do posljednje četvrtine II v. p. n. e. Predstava koplja na trapezoidnom primjerku dovodi se u vezu s pogrebnim obredom, ali koplje može imati i funkciju utvrđivanja prava na teritoriju. Različiti prikazi naoružanja ratnika na pravougaonim primjercima ukazuju na povod i vrijeme nastanka pločica. Smatra se da je bronzana pločica nastala kao ideja veličanja savezništva između makedonskog i ilirskog kralja, vjerovatno na početku vladavine Perseja (179–168 g. p. n. e.) i Gencija (180–168 g. p. n. e.). Na srebrnim primjercima gotovo identičnog ikonografskog sadržaja smatra se da su prikazani ratnici s rimskim naoružanjem pod patronatom sinkretističkog božanstva (→ Antički kultovi). Nastale su neposredno nakon Gencijevog (180–168) poraza i uspostavljanja rimske kontrole na području nekadašnjeg Ilirskog kraljevstva, 167. godine.