
Rimski nadgrobni spomenik sa budvanske nekropole prezentovan ispred hotela Avala, I v., Budva
Rimski nadgrobni spomenici, različiti tipovi nadgrobnih obilježja, koji se na prostoru Crne Gore javljaju od I do kraja III – početka IV vijeka. Grobovi su u rimsko doba obilježavani spomenicima od različitih vrsta kamena, poput krečnjaka, mermera, pješčara, laporca, ali ne treba isključiti ni mogućnost upotrebe obilježja od drveta i drugih materijala. Nad grobovima kremiranih pokojnika (→ Incineracija) podizani su kameni spomenici, koji se mogu svrstati u nekoliko osnovnih tipova. Najrasprostranjenije su → stele, visoke i uske ploče, koje se sastoje od zabata, natpisnog i reljefnog polja. U zavisnosti od varijante javljaju se sa određenim konstruktivnim i shematskim kombinacijama organizacije prostora. Kao dekorativni i funkcionalni elementi prisutni su i friz, međupolje, sokl i usadnik. Stele se javljaju na većini istraženih → nekropola iz rimskog doba na prostoru Crne Gore, a naročito su brojne na gradskoj nekropoli Municipiuma S..., gdje su često pronalažene in situ (→ Komini). U manje rasprostranjene, ali i dalje vrlo brojne, spadaju nadgrobni oltari (koji se u „domaćoj” literaraturi često nazivaju i → cipusima). Ovi spomenici u vidu kvadra većih dimenzija, postavljani na bazu i sa profilisanim krovnim dijelom, na frontalnoj strani su imali natpis, dok su bočne bile rezervisane za reljefne predstave u vidu mladića sa pedumom, krilatih genija sa oborenom bakljom ili sa atributima jednog godišnjeg doba. Postavljani su nad grobovima kremiranih pokojnika u okviru sepulkralnih konstrukcija, tipa → area maceria cincta. Tip nadgrobnog spomenika koji se naziva „kupastim cipusom” javlja se u primorskom pojasu (→ Budva, Boka Kotorska). Izuzetno malih dimenzija, karakterišu ga kockasta ili prizmatična baza sa natpisom i kupasti nastavak, koji se nekada završava u vidu šišarke. Za oblast Podrinja i Polimlja karakterističan je tip poznat kao „lokalna varijanta cipusa”, „nadgrobna kocka sa piramidalnim dodatkom”, „piramidalni cipus”, a zbog odsustva natpisa naziva se i anepigrafskim nadgrobnim spomenikom. Javlja se u Municipiumu S..., kao i na manjim nekropolama u njegovoj blizini. Kocke / kvadri, kao i piramidalni djelovi spomenika su sa ukrasima izvedenim na tri strane. Na kockama su to pretežno poprsja pokojnika, rijetko predstave konjanika, dok su piramide bogato ukrašene vinovom lozom, grožđem i vinskim recipijentima. Kameni sarkofazi na ovom području predstavljaju pravu rijetkost i javljaju se samo u primorskom pojasu i njegovom zaleđu (→ Duklja).
Literatura: M. R. Vasić, Nadgrobni spomenici (stele i cipusi) u provinciji Dalmaciji od I do IV veka n. e., doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet, Beograd, 1973; Д. Срејовић, „Гробница Аурелије Максимине и Паконије Монтане у Коминима (Муниципијум S...)”, Зборник Народног музеја у Београду, 8, 1975, 177–190; A. Цермановић-Кузмановић, Д. Срејовић, O. Велимировић-Жижић, Античка Дукља – некрополе, Цетиње, 1975; Р. Зотовић, Римски надгробни споменици у источном делу римске провинције Далмације, Ужице, 1995; A. Цермановић-Кузмановић, Комини, Муниципијум С... – некрополе, Београд, 1998; J. J. Martinović, Antički natpisi u Crnoj Gori, Podgorica, 2011.
J. Cvijetić