Vino i zdravlje, umjereno konzumiranje vina u cilju blagotvornog dejstva na ljudsko zdravlje. Upotreba vina kao lijeka i njegovo pozitivno dejstvo na zdravlje čovjeka potiče još od vremena drevnih Egipćana, a drevno grčko i rimsko društvo koristilo je vino u ljekovite svrhe. Istorjiski zapisi ukazuju na to da je vino korišćeno u medicinske svrhe već više od 2.000 godina. Vino se u srednjem vijeku koristilo u liječenju mnogih bolesti i tegoba, za pripremu ljekova i ishranu bolesnih (→ Srednjovjekovno vinogradarstvo i vinarstvo). Do Parceliusa u XVI vijeku, postojali su ljekovi na bazi vina. Hipokrat, koji se smatra ocem medicine, koristio je vino za meleme za rane, pravio ljekove od vina za anemiju, krvarenje iz nosa, protiv nesanice. Ljekar Pick u XIX vijeku dokazao je da vino ima baktericidni učinak na bakterije kolere, a na tome je radio i Luj Paster. Veliki osvajači (Aleksandar Veliki, Cezar, Napoleon) davali su vino svojim vojnicima kao lijek u borbi protiv velikih pandemija kolere i tifusa, paratifusa i dr. Baktericidni učinak vina baziran je na visokoj pH vrijednosti, što je najbliže kiselosti želudačnog soka. Profesor Maskal, početkom XX vijeka, uspio je da izdvoji proantocijanidol iz sjemenki grožđa, gdje ga ima najviše. Vino je jedno od najstarijih pića u istoriji čovječanstva i poznato je kao piće koje ima blagotvoran uticaj na ljudsko zdravlje, ukoliko se konzumira u umjerenim količinama. Utvrđeno je da, u poređenju sa drugim alkoholnim pićima, vino, zbog antioksidanata koji potiču iz grožđa, ima veoma povoljan uticaj na zdravlje čovjeka. Konzumiranje vina uz obrok, u umjerenim količinama, ublažava oksidativni stres i oštećenja izazvana visokim sadržajem masti. Generalno, benefiti od umjerenog konzumiranja vina su sljedeći: pruža prevenciju kardiovaskularnih oboljenja, preporučuje se za dijabetičare, uz obrok, koristi se protiv gojaznosti, pruža kvalitetniji i duži život, sprečava demenciju, utiče na bolji digestivni mehanizam kada se konzumira uz obrok, ima antiinfektivne efekte, koristi se protiv procesa starenja, smanjuje rizik od žučnog kamenca i kamena u bubregu, dovodi do nižeg nivoa LDL holesterola. Zbog fenolnih jedinjenja u vinu, smatra se da je umjereno konzumiranje, naročito crvenog vina, dobro u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, čak i protiv dijabetesa tipa 2, a utvrđeno je da su konzumenti imali i bolje zdravlje i duži životni vijek. Ovaj koncept poznat je pod nazivom „→ francuski paradoks” i veliki broj istraživanja na ovu temu objavljen je u posljednjih 30 godina. Francuski paradoks odnosi se na činjenicu da je u Francuskoj ishrana bogata zasićenim mastima i većim sadržajem holesterola, a u poređenju sa drugim industrijskim zemljama, Francuska bilježi manju stopu kardiovaskularnih oboljenja, što se pripisuje čestom konzumiranju vina u ovoj državi.
Vino, a posebno crveno vino, sadrži razna fenolna jedinjenja, kao što su flavonoidi (katehin, epikatehin, kvercetin, antocijani i procijanidini), → resveratrol i polimerni tanini, koja su poznati antioksidanti i koji neutralizuju slobodne radikale, te na taj način sprečavaju oštećenje ćelija. Utvrđeno je da se ova fenolna jedinjenja nalaze u pokožici bobice, sjemenkama i u peteljci, a potom u značajnim koncentracijama u vinu, pa imaju individualno i sinergističko antioksidativno i antiinflamatorno dejstvo. Pored toga, utvrđeno je da su fenolna jedinjenja u vinu aktivna i kao terapeutski agensi u prevenciji i tretmanu nekih hroničnih oboljenja. Vino sadrži i određenu količinu vitamina, naročito vitamina B grupe, kao što su B1 (tiamin), B2 (riboflavin) i B12 (kobalamin), a sadrži i razne minerale u lako dostupnim oblicima, posebno kalijuma i gvožđa. Nizak sadržaj natrijuma i visok sadržaj kalijuma čini ga jednim od efikasnijih izvora kalijuma. U pogledu vinskih soli, najviše su zastupljeni mineralni anjoni, sulfati, kao i fosfati, hloridi, sulfiti i organske soli, tartarati, malati, laktati i neki katjoni, kao što su kalijum, natrijum, magnezijum, kalcijum, gvožđe, aluminijum i bakar. Soli kalcijuma i gvožđa u medicini su korišćene za tretman protiv anemije i za ukljanjanje kamenca. Istraživanja su rađena i na crnogorskim sortnim vinima i utvrđeno je da vina, naročito ona proizvedena od autohtone sorte vranac, imaju visok sadržaj polifenola i visok antioksidativni potencijal. Kao najbolji recept za zdrav život, preporučuje se, pored čaše ili dvije vina dnevno, i mediteranski način ishrane, koji uključuje dosta voća, povrća i ribe, uz redovnu fizičku aktivnost.
LITERATURA: H. Johnson, Vintage: The Story of Wine, USA, 1989; J. Burns, A. Crozier, M. Lean, „Alcohol consumption and mortality: Is wine different from other alcoholic beverages?”, Nutrition, Metabolism, and Cardiovascular Diseases, 11/4, 2001; D. Hajder, Recepti za zdravlje – vino, Beograd, 2002; C. Stockley, „Therapeutic value of wine: A clinical and scientific perspective”, Handbook of Enology: Principles, Practices and Recent Innovations, New Delhi, 2011; J. M. Filho, „Vinho é Saúde!”, Vinho&Cia, 2014; M. Boban, C. Stockley, P. L. Teissedre, P. Restani, U. Fradera, C. Stein-Hammer et al., „Drinking pattern of wine and effects on human health: Why should we drink moderately and with meals?”, Food & Function, 7/7, 2016; L. Snopek, J. Mlcek, L. Sochorova, M. Baron, I. Hlavacova, T. Jurikova et al., „Contribution of red wine consumption to human health protection”, Molecules, 23/7, 2018; D. A. Wurz, „Wine and health: A review of its benefits to human health”, BIO Web Conference, 12, 2019; S. Radonjić, V. Maraš, J. Raičević, T. Košmerl, „Wine or Beer? Comparison, Changes and Improvement of Polyphenolic Compounds during Technological Phases”, Molecules, 25, 2020.
A. Hajduković, M. Štetić