Nagrade za organizaciju „Vinoprodukt Ćemovsko polje”

„Vinoprodukt Ćemovsko polje”, radna organizacija Agrokombinata „13. jul”, osnovana 1977. u Titogradu u cilju realizacije projekta „Ćemovsko polje”. Formirana je Odlukom → Agrokombinata „13. jul”, kao organa upravljanja, i na osnovu uslova iz ugovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj. U periodu 1977–1982, direktor organizacije bio je → Nikola Petrović. U sastavu ove RO formirana su tri OOUR-a, koja su radila na planiranju, tehničkoj pripremi i realizaciji projekta „Ćemovsko polje”. U RO bili su zaposleni stručnjaci različitih profila (pravnici, ekonomisti, inženjeri, hidroinženjeri, agronomi, enolozi). Radilo se na obrazovanju i razvoju kadrova koji su preuzeli operativne poslove na plantažama i u objektima za preradu, u okviru proizvodnje RO „Plantaže”.

U cilju realizacije ugovorenih obaveza i djelova projekta, ova RO je 1977–1982. sprovela oko 80 licitiranih postupaka za nabavku opreme, montažu i izvođenje radova i sklopila oko 200 ugovora sa stranim i domaćim partnerima (nabavka i montaža sistema za navodnjavanje, podizanje voćnjaka i vinograda, izgradnja infrastrukture, istražni radovi, kapaciteti za preradu vina, kapaciteti za kondicioniranje). Nabavka, montaža opreme, kao i realizacija projekta izvršena je u skladu sa dinamikom programa i projektnog ugovora između Agrokombinata „13. jul” i Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Na zahtjev Banke, putem procedura međunarodne licitacije, nabavljena je oprema za vinariju i hladnjaču, kao i oprema za navodnjavanje po sistemu „kap po kap”. Priprema i podizanje vinograda i voćnjaka do stupanja u rod na → „Ćemovskom polju” bili su povjereni organizaciji → „Agroinvest”, u sastavu RO „Plantaže” (danas → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica). Dio aktivnosti za potrebe „Vinoprodukta Ćemovsko polje” obavljao je → Agroekonomski institut. U okviru realizovanog projekta na Ćemovskom polju (1977–1982), podignuto je 2.014 ha vinograda i voćnjaka (1.492 ha vinograda, 214 ha zasada breskve, 282 ha zasada višnje i 26 ha zasada japanske šljive), a urađen je i sistem navodnjavanja za podignute zasade. Izgrađen je savremeni vinski podrum, kapaciteta 1.000 vagona, hladnjača, kapaciteta 3.000 t, sa mogućnošću alternativnog rashlađivanja i kondicioniranja voća, površina od 2.000 ha pokrivena je sistemom za navodnjavanje iz 20 dubinskih bunara 60–120 m dubine, kapaciteta 80–100 sekundarnih litara po bunaru. Urađena su ekonomska dvorišta, na kojima je smještena oprema i mehanizacija. Kontrolu i nadzor nad realizacijom projekta vršila je Međunarodna banka za obnovu i razvoj. Organizacija je dobila brojne nagrade za kvalitet rada, među kojima je i Zlatna plaketa Privredne komore Jugoslavije (1982), kao izraz društvenog priznanja za ostvarene rezultate u privredi i razvijanju samoupravnih socijalističkih odnosa.

LITERATURA I IZVOR: K. Stojanović, Ćemovsko polje i priobalna zona Skadarskog jezera, Titograd, 1969; N. Karpinski (ur.), Agrokombinat: proizvodnja, prerada i promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda: 1963–1973 (monografija), Titograd – Beograd, 1973; 40 godina prepoznatljivog kvaliteta, Plantaže, Podgorica, 2004; Č. Marović, Trinaestojulski neimari – osvajanje ćemovske pustare: spomen-knjiga (1963–1990), Podgorica, 2012; Agrokombinat – list Agrokombinata „13. jul”, Podgorica, 2004.

V. S. Maraš