Proslava Trifundana, Kotor, 1913.

Sv. Trifun, zaštitnik vinogradara i vinara, zaštitnik grada Kotora. Prema vizantijskim tradicijama, slavio se 3. februara (Dies Natalis), a način proslavljanja bio je regulisan Odlukom od 17. januara 1417 (čl. 34 Statuta Kotora). U srednjovjekovnim primorskim gradovima na prostoru današnje Crne Gore, vino je igralo značajnu ulogu tokom obilježavanja velikih gradskih svetkovina, priređivanih u čast gradskog patrona – zaštitnika komune. U Kotoru se najveća svetkovina održavala na dan rođenja Sv. Trifuna. Podaci koji potiču iz XV i XVI vijeka upućuju na način održavanja svečanosti, kao i na to da je od svog sizerena – Mletačke republike – Kotor svake godine, za praznik Sv. Trifuna, dobijao poklon u vinu, koje se služilo na gozbama. Pored čitavog stanovništva komune, svetkovini su prisustvovali i stranci iz udaljenijih krajeva, koji su dolazili na proslavu znajući da će uživati u velikoj gozbi i obilnim količinama vina.

Tokom proslave Sv. Trifuna, čija je organizacija bila povjerena Bratovštini mornara – Confraternitas nautarum (kasnije Bokeljska mornarica – Marinerezza Bocchese), održavane su i gozbe nazivane Le tavole di San Trifone („Stolovi Sv. Trifuna”), na kojima su se držale zdravice. Ceremonija je otpočinjala tako što je Bratovština simbolično primala vlast u svoje ruke kako bi i ubuduće štitila grad i pružala sigurnost njegovim stanovnicima, nakon čega je bio upriličen svečani objed, dva dana zaredom. O ispijanju vina na gradskim svečanostima i običaju nazdravljanja vinom svjedoče i riječi mletačkog providura Mojsijea Renijera. On je 1525. zabilježio da se na ovim gozbama pilo mnogo vina, ističući da „sa pomenutim vinom svi stoje i prema svom običaju izgovaraju svoje zdravice” („et cum dicto vino tutti stanno secondo il loro costume et parlare su zdravize”). Poslije završetka svečanog objeda, kretala je procesija, odnosno prenos moštiju. Uoči i na dan rođenja gradskog patrona, ispred Katedrale igralo se kolo, dok se na dan praznika Sv. Trifuna održavao i viteški turnir.

U vrijeme proslavljanja Sv. Trifuna, početkom februara, na području srednjovjekovnog Kotora vršila se rezidba vinove loze, koju je trebalo obaviti najkasnije do polovine mjeseca (→ Srednjovjekovno vinogradarstvo i vinarstvo). Danas se Sv. Trifun slavi 14. februara, po gregorijanskom kalendaru, kao zaštitnik vinogradara i vinara. Tog dana vinogradari u svojim vinogradima orezuju barem jedan → čokot i polivaju ga vinom, vjerujući da će vinova loza bolje roditi.

LITERATURA: I. Sindik, Komunalno uređenje Kotora od druge polovine XII do početka XV stoleća, Beograd, 1950; I. Stjepčević, „Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru”, Arhivska istraživanja Boke Kotorske, Perast, 2003; V. Živković, „Kotor – model kasnosrednjovekovnog grada”, Privatni život u srpskim zemljama srednjeg veka, Beograd, 2004; S. Bojanin, Zabave i svetkovine u srednjovekovnoj Srbiji od kraja XII do kraja XV veka, Beograd, 2005; J. Antović (ur.), Statuta civitatis Cathari – Statut grada Kotora, knjiga II, Kotor, 2009; K. Mitrović, „Kult Svetog Trifuna u srednjovekovnom Kotoru”, Drevnohrišćansko i svetosavsko nasleđe u Crnoj Gori, Cetinje – Beograd, 2010; M. Štetić, Vinogradarstvo u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd, 2021.

M. Štetić