Srdić, Đorđe (Skradin, Dalmacija, 1820 – Kotor, 1887), učitelj, književnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a Trgovačku školu u Zadru. U pravoslavnoj Duhovnoj akademiji u Šibeniku završio je četiri razreda, a u petom razredu pošto se pridružio pobuni bokeljskih učenika, izgubio je pravo na školovanje. Zbog toga je došao u Paštroviće i Kaštel Lastvu, gdje je postao učitelj. Nakon godinu dana vratio se u Skradin. Od 1842. boravio je na Cetinju. Vladika → Petar II Petrović Njegoš dao mu je posao pisara u kancelariji Senata. Tu je počeo da se bavi i književnim radom. Od 1844. radio je kao učitelj cetinjske škole (→ Osnovna škola „Njegoš”, Cetinje) i pisar u „Praviteljstvenoj kancelariji”. Godine 1847. otišao je u Bugarsku, gdje je radio kao učitelj. Na Cetinje je došao 1849. da bude učitelj u školi u Ćeliji Dobrskoj. Ubrzo se vratio dužnostima pisara u kancelariji Senata. Njegoš mu je 1850. povjerio političku misiju da prati dešavanja u Bosni i namjere Omer-paše Latasa. Nakon Njegoševe smrti ostao je u Kotoru. Pisao je poeziju i prozu i stvaralaštvo je objavljivao u časopisima – najviše u Austriji. Polemisao je sa → Vukom Stefanovićem Karadžićem oko reforme jezika.

Literatura i izvori: S. Vukmanović, „Đorđe Srdić – Njegošev prijatelj i saradnik”, Glasnik Etnografskog muzeja, br. 3, Cetinje, 1963; Ljetopisi osnovnih škola u Knjaževini Crnoj Gori (1885–1908), zbornik dokumenata, priredio P. Vukić, Cetinje, 2003; DACG, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova (MPCP).

V. Vukotić