Radonjić, Vukašin (Miokusovići, Danilovgrad, 1907 – Danilovgrad, 1993), učitelj, profesor istorije. Osnovnu školu učio je u rodnom mjestu. Učiteljsku školu završio je u Danilovgradu (→ Učiteljske škole), Višu pedagošku školu na Cetinju, a Filozofski fakultet (grupa za istoriju) u Beogradu. Radio je kao učitelj u Peštanima kod Ohrida (1930–1939), a poslije toga u Raškoj do 1941. godine. U Ministarstvu prosvjete SR Crne Gore (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) radio je od 1945. do 1950. kao šef Odsjeka za narodno prosvjećivanje. U Ivangradu je radio kao profesor istorije i filozofije u Učiteljskoj školi i Gimnaziji (→ Gimnazija „Panto Mališić”, Berane), a zatim kao profesor Učiteljske škole u Bijeljini. Bio je prosvjetni savjetnik u Zavodu za unapređenje školstva u NR Crnoj Gori od 1956. do 1963, a zatim direktor Građevinsko-tehničke škole u Titogradu (→ Srednja građevinsko-geodetska škola „Inženjer Marko Radević”, Podgorica). Radni vijek završio je u Zavodu za unapređenje školstva (→ Zavod za školstvo) 1974. godine. Autor je i koautor osam udžbenika i priručnika iz istorije i poznavanja društva za osnovnu i srednju školu. Objavio je oko 300 stručnih članaka, rasprava, recenzija i prikaza u raznim listovima i časopisima. Dobitnik je → Nagrade „Oktoih” (1970).

Literatura: Dobitnici nagrade „Oktoih” 1970–1998, Podgorica, 1999; R. Damjanović, Ličnosti crnogorske prosvjete: leksikon, tom II, Podgorica, 2015.

N. Mijanović