Osnovna škola „Vuk Knežević”, Njegovuđa, Žabljak, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja je počela sa radom 1862. godine. Nastava se izvodila u namjenski sagrađenoj brvnari, a imala je oko 100 učenika. Učitelja su plaćali roditelji učenika, pretežno u naturi. Prvi učitelj bio je Joko Knežević. Školske 1874/75. god. bila je trorazredna i imala je 46 učenika. Učitelj je bio Mitar Knežević iz Šaranaca. Škola je radila dvije godine – do izbijanja Veljeg rata (1876–1878). Nakon rata nije nastavila rad, a na zahtjev mještana Šaranaca otvorena je škola u Kršu. Škola u Njegovuđi obnovila je rad 1915. godine. Milan Stojadinović, predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije, na proputovanju kroz šaransku opštinu 1936, posjetio je Njegovuđu i donirao 40.000 dinara pomoći za izgradnju školske zgrade. Sagrađena je nova škola (brvnara) 1938, koja je zapaljena tokom Drugog svjetskog rata. Nastavila je rad nakon rata, a nastava se u početku izvodila u privatnim kućama. U obnovljenoj školskoj zgradi nastava se izvodila od šk. 1947/48. god. – sve do 1956, kada je škola porušena zbog proširenja aerodroma. Iste godine (1956) dobila je status osnovne osmogodišnje škole. Godinu kasnije sagrađena je nova školska zgrada, na mjestu na kome se i danas nalazi. Školske 1962/63. god. dobila je status matične škole sa područnim odjeljenjima – u Vrelima, Kršu, Šljivansku, Brajkovači, Gomilama i Pašinom Polju. Te godine nastavu u matičnoj školi, sa područnim odjeljenjima, pohađalo je oko 450 učenika. Od šk. 1968/69. god. nosi ime Vuka Kneževića, narodnog heroja iz toga kraja. Od šk. 2012/13. god. u školi se realizuju programi u devetogodišnjem trajanju. Školske 2023/24. god. nastavu u matičnoj školi pohađalo je 26 đaka, a škola je imala 16 zaposlenih lica. Od 2012. nema područnih odjeljenja.

Osnovna škola Vrela počela je sa radom šk. 1871/72. godine. Imala je samo jedno odjeljenje prvog razreda sa 20 učenika. Prvi učitelj bio je Pero Kostić iz Previša u Drobnjaku, koji je završio Bogosloviju u Beogradu. U početku je nastava realizovana u privatnoj kući, a nova zgrada sagrađena je iste godine. Naredne školske godine bila je dvorazredna, a učitelj je bio pop Luka Đurović. Radila je pod nadzorom glavnog školskog nadzornika (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu) crnogorske države. Nije radila tokom Veljeg rata (1876–1878). Nakon rata nije dobila dozvolu za nastavak rada, pa su mještani osnovali privatnu školu. Često je prekidala rad, da bi šk. 1909/10. god. dobila status državne škole. Nije radila redovno tokom balkanskih ratova (1912–1913), da bi u oktobru 1915. prestala sa radom. Nastava je povremeno realizovana i tokom Prvog svjetskog rata. Od oktobra 1918. radila je nesmetano, sve do aprila 1941. godine. Obnovila je rad u novembru 1944, od kada radi kao samostalna četvororazredna škola. Od šk. 1961/62. god. nosi ime Milivoja Durkovića, revolucionara iz toga kraja i učenika škole. Od 1962. radi kao područno odjeljenje matične škole. Školske 1963/64. god. nastavu su pohađala 33 učenika. Prestala je sa radom šk. 1988/89. god. zbog nedostatka učenika, ali je opet otvorena šk. 1994/95. godine. Radila je do šk. 2003/04. godine. Osnovna škola Krš počela je sa radom 1899. kao dvorazredna. Radila je u privatnoj kući. Glavni školski nadzornik za učitelja je postavio Nikolu Rackovića, koji je završio četiri razreda gimnazije i Bogoslovsko-učiteljsku školu na Cetinju (→ Učiteljske škole). U školu je upisano 35 učenika. Od naredne školske godine škola je bila trorazredna, da bi od šk. 1907/08. god. ponovo bila dvorazredna. Nije radila za vrijeme balkanskih ratova. Prekinula je rad 1915, a onda nastavila tek 1945. godine. Radila je kao samostalna ustanova do 1962, kada je dobila status područnog odjeljenja škole u Njegovuđi. Školske 1963/64. god. sagrađena je nova školska zgrada na Visu, a nastavu je pohađalo 39 učenika. Zbog malog broja učenika nije radila od 1987. do 1996. godine. Škola je zatvorena 2008. godine. Osnovna škola Brajkovača počela je sa radom šk. 1900/01. god. kao dvorazredna. Naredne školske godine škola je premještena u Krš. Radila je ponovo od 1928. do 1941. godine. Učitelji su bili Mirko Ostojić i Mitar Knežević. Broj učenika u tom periodu kretao se od 30 do 50. Nastavila je rad nakon Drugog svjetskog rata, kada je školski objekat dograđen. Do šk. 1961/62. god. radila je kao samostalna četvorogodišnja škola, a tada je kao područno odjeljenje pripojena matičnoj školi. Školske 1962/63. god. imala je pet razreda i 38 učenika. Prestala je sa radom 2012. godine. Osnovna škola Šljivansko počela je sa radom nakon Drugog svjetskog rata. Radila je kao samostalna četvororazredna škola do 1962, kada je postala područno odjeljenje matične škole. Školske 1963/64. god. nastavu su pohađala 34 učenika. Odjeljenje je prestalo sa radom 1984. godine. Osnovna škola Gomile počela je sa radom pred kraj Drugog svjetskog rata. Nastava se izvodila u kući Jovana Kneževića u Strunjaškoj Glavi. Učitelj je bio Gojko Simićević. Broj učenika kretao se u tom periodu od 20 do 30. Školska zgrada napravljena je u Gomilama 1962. godine. Radila je kao samostalna četvorogodišnja škola do 1962, kada je postala područno odjeljenje matične škole. Školske 1963/64. god. nastavu je pohađalo 26 učenika. Odjeljenje je prestalo sa radom šk. 1983/84. godine. Osnovna škola Pašino Polje počela je sa radom šk. 1961/62. god. kao četvororazredna škola. Radila je u privatnoj kući Petra Aleksića. Više puta je otvarana i zatvarana zbog malog broja učenika i nedostatka stručnog kadra. Broj učenika kretao se od 10 do 20. Prestala je sa radom šk. 1983/84. god. i više nije otvarana. Osnovna škola Rudance počela je sa radom šk. 1910/11. godine. Prve godine bila je dvorazredna. U trećem i četvrtom razredu bilo je upisano 46 dječaka i 11 djevojčica. Za učiteljskog zastupnika Ministarstvo prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) imenovalo je Milisava Milatovića, koji nije imao završenu bogoslovsko-učiteljsku školu. Bila je privatna, finansirali su je mještani, a učiteljski zastupnik platu je dobijao od države. Školske 1911/12. god. postala je četvororazredna, a imala je 59 učenika. Učiteljski zastupnik bio je Tomica Bracanović iz Pipera. Krajem 1915. prestala je sa radom. Nema podataka o daljem radu ove škole.