Osnovna škola „Rifat Burdžović Tršo”, Lozna, Bijelo Polje, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju svjetovne škole (Ruždije) osnovane u tom kraju još u vrijeme Osmanskog carstva – 1907. godine. Nema podataka o broju učenika u tom periodu i o prvim učiteljima. Škola je imala pet razreda i bila je u rangu niže realne gimnazije. U njoj su se sticala znanja iz turskog i francuskog jezika, istorije, hemije, prirodnih nauka i matematike. Školska zgrada, za potrebe → ruždije, sagrađena je 1905. godine. Imala je dvije učionice, kancelariju i hodnik. Ruždija je nastavila rad i u Kraljevini Crnoj Gori – sve do početka balkanskih ratova 1912. godine. Ponovo je otvorena 1913. godine. Učitelj u to vrijeme bio je Spasoje Butrić, a turski jezik predavao je Ajdin-efendija. U vrijeme austrougarske okupacije (1916–1918) nastava u školi bila je prekinuta. Godine 1919. u prostorijama ruždije počela je sa radom svjetovna četvororazredna škola, u kojoj se radilo prema planu i programu Crne Gore, a nastava se realizovala na srpskom jeziku. Prvi učitelj u školi nakon Prvog svjetskog rata bio je Radosav Lazović iz Police (Berane). Upravitelj škole bio je Rade Redžić, koji je pokrenuo akciju podizanja drugog sprata školske zgrade, namijenjenog za učiteljske stanove. Školske 1920/21. god. u četiri razreda (od prvog do četvrtog) upisano je 79 učenika. Islamsku vjeronauku u svim razredima predavao je vjeroučitelj Izet Ćorović. Školski objekat dograđen je šk. 1925/26. godine. Škola je radila sve do Aprilskog rata 1941. godine. Krajem novembra 1944. obnovljen je rad u staroj školskoj zgradi. Upisano je 130 učenika unutar tri odjeljenja, a četvrtog razreda nije bilo. Školska zgrada u ratu znatno je oštećena, pa je urađena njena rekonstrukcija. Zbog nedostatka školovanog kadra u Bijelom Polju, u poratnom periodu organizovan je učiteljski kurs u trajanju od mjesec dana. Škola je dobila status sedmogodišnje škole 1946, a osmogodišnje 1952. godine. U novoj školskoj zgradi nastava se obavljala od šk. 1959/60. godine. Škola postaje matična 1961, a u njen sastav kao područna odjeljenja ušle su četvororazredne škole u mjestima – Poda, Crnča, Ivanje, Crniš, Trubina i Radulići. Te godine školu sa područnim odjeljenjima pohađala su 782 učenika. U područnim odjeljenjima u Crnišu, Trubini, Crnči i Radulićima šk. 1964/65. god. ukinut je četvrti razred. Učenici četvrtog razreda iz Crniša i Trubine pohađali su nastavu u Loznoj, a učenici iz Crnče i Radulića u Ivanju. Osnivanjem dvije nove škole na Pešterskoj visoravni i Koritima šk. 1971/72. god. (→ Osnovna škola „Milomir Đalović”, Sušica, Bijelo Polje; → Osnovna škola „Šukrija Međedović”, Godijevo, Bijelo Polje) došlo je do drastičnog pada broja učenika u školi u Loznoj. Dodatnom smanjenju broja učenika u ovoj školi doprinijela je i nova reorganizacija školske mreže, kojom su područna odjeljenja u Ivanju i Radulićima priključena školi u Godijevu. Škola je tokom svog postojanja promijenila više naziva: Ruždija (1907), Osnovna škola (1913), Osnovna škola „Jugovići” (1931), Narodna osnovna škola (1944), Sedmogodišnja škola (1946), Osmogodišnja škola (1952), da bi 1967. dobila ime Rifata Burdžovića Trša, revolucionara i narodnog heroja iz toga kraja, koji je poginuo 1942. godine. Od šk. 2011/12. god. u svim razredima realizuju se obrazovno-vaspitni programi devetogodišnje osnovne škole. Školske 2023/24. god. nastavu u matičnoj školi pohađala su 103 učenika. Škola ima područna odjeljenja u Podima, Trubini, Crnišu i Crnči. Osnovna škola Crnča počela je sa radom 1953. kao četvorogodišnja škola. Za prvog učitelja u školi imenovan je Mirko Tmušić, koji je imao položen stručni ispit. Radila je u privatnoj kući Ljuba Vukovića. U prvoj godini rada škola je u četiri razreda imala 45 đaka (23 učenika i 22 učenice). Godine 1961. kao područno odjeljenje priključena je školi u Loznoj. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Crnči imalo je devet učenika.

Osnovna škola Trubina počela je sa radom šk. 1953/54. godine. Prve godine četiri razreda škole pohađalo je 30 učenika (15 učenika i 15 učenica). Prvi učitelj bio je Milutin Terzić iz sela Srpska (Zeta), koji je završio četiri razreda Učiteljske škole u Nikšiću (→ Učiteljske škole). Učitelj Terzić ujedno je bio i upravitelj škole. Nastava se izvodila u privatnoj kući Jusa Guberinića. Godine 1961. postala je područno odjeljenje škole u Loznoj. Odjeljenje je ukinuto 1965, ali i ponovo otvoreno šk. 1966/67. godine. Nastava se i dalje odvijala u privatnoj zgradi, što je bio jedinstven slučaj na teritoriji Crne Gore. Školske 2023/24. god. nastavu u područnom odjeljenju u Trubini pohađalo je sedam učenika. Osnovna škola Crniš počela je sa radom 1950. godine. Nastava je izvođena u privatnoj kući Boža Bulatovića. Te godine škola je imala 31 učenika (16 dječaka i 15 djevojčica). Prvi učitelj u školi bio je → Mitar Plamenac, koji je završio Učiteljsku školu u Nikšiću. Mještani su iste godine za potrebe izvođenja nastave dogradili i adaptirali zgradu ranijeg → mekteba. Taj objekat imao je jednu učionicu, kancelariju za učitelja i hodnik. Godine 1961. škola je kao područno odjeljenje priključena školi u Loznoj. Iste godine izgrađena je nova školska zgrada. Školske 2023/24. god. nastavu u područnom odjeljenju u Crnišu pohađala su četiri učenika. Osnovna škola Podi počela je sa radom 1937. kao četvororazredna. Bila je smještena u privatnoj kući Miljana Šćekića. Imala je samo jedno odjeljenje. Nema podataka o broju učenika tokom prve godine rada. Za prvog učitelja postavljen je Novo Radunović iz Budimlje (Berane). Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941, obustavljena je nastava u školi. Obnovljena je u novembru 1944. u privatnoj kući Ivza Erovića. Nakon kraćeg prekida zbog ratnih operacija, rad u školi nastavljen je u januaru 1945. godine. Početkom šk. 1961/62. god. škola je postala područno odjeljenje matične škole. Te školske godine mještani su samodoprinosom i uz pomoć SO Bijelo Polje izgradili novu školsku zgradu. Školske 2023/24. god. nastavu u područnom odjeljenju u Podima pohađalo je 17 učenika.