
Osnovna škola „Njegoš”, Spuž, Danilovgrad
Osnovna škola „Njegoš”, Spuž, Danilovgrad, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja je počela sa radom 1879. godine. Nastava se izvodila u prostoriji nekadašnjeg → mekteba. Prethodno je u tom mjestu od 1863. radila osmanska osnovna škola – mekteb, koju je osnovao Mustav-Asin paša. Za prvog učitelja OŠ „Njegoš” postavljen je Lazar Škerović, koji je na osnovu rješenja glavnog školskog nadzornika iz 1879. premješten iz Danilovgrada u Spuž. Nakon oslobođenja Spuža, u oktobru 1879, škola je postala državna, pod upravom kapetana Sava Mećikukića. Školske 1879/80. god. nastavu je pohađalo 40 učenika, iz četiri kapetanije – spuške, martinićke i dvije piperske. Školska zgrada renovirana je 1883. aktivnošću mještana, da bi 1896. bila teško oštećena u poplavama. Prema Zakonu o narodnim školama (→ Osnovnoškolsko zakonodavstvo) iz 1907, škola u Spužu bila je registrovana kao muška, pa nastavu u to vrijeme nisu pohađala ženska djeca. Nastavu su do 1909. izvodili „učitelji zastupnici”, a onda je postavljen prvi školovani učitelj – Filip Pavićević. Radila je sve do balkanskih ratova. Nakon šestogodišnjeg prekida obnovila je rad po završetku Prvog svjetskog rata. Nastava se izvodila u prostorijama nekadašnjeg mekteba – pod Glavicom. Nova školska zgrada sagrađena je 1928. i u njoj se nastava odvijala do 1941. godine. Rad škole obnovljen je u januaru 1945. godine. Od juna iste godine (1945) funkcioniše pod nazivom – Narodna osnovna škola. U novembru 1946. reorganizacijom (pored postojeće) formirana je i – Viša osnovna škola, koja je bila u rangu niže gimnazije. Nastava se izvodila u istoj zgradi. Nakon jednogodišnjeg rada Viša osnovna škola i četvorogodišnja Niža osnovna škola spojene su u Sedmogodišnju osnovnu školu. U septembru 1948. upisana su 423 učenika. Početkom šk. 1950/51. god. dobila je status osmogodišnje škole, da bi reformom šk. 1962/63. god. postala matična škola sa tri područna odjeljenja – u Martinićima, Novom Selu i Gostilju. Nastava se izvodila u montažnom objektu od 1967. do 1985, kada je useljena u novu školsku zgradu. Nosi ime crnogorskog vladara, pjesnika i vladike → Petra II Petrovića Njegoša. Škola je dobitnica → Nagrade „Oktoih” (2008), Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, Nagrade oslobođenja Danilovgrada i drugih priznanja. Od šk. 2009/10. god. u školi se realizuju programi u devetogodišnjem trajanju. Školske 2023/24. god. matična škola, sa područnim odjeljenjem u Novom Selu, imala je 700 učenika i 56 zaposlenih lica. Osnovna škola Martinići nastavlja tradiciju tamošnje škole koja je otvorena 1894. godine. Nastava se izvodila u privatnoj kući Petra Z. Jočića – sve do 1899, kada je sagrađena nova školska zgrada na Pišetu. U to vrijeme nastavu je pohađalo oko 60 učenika. Prvi učitelj bio je pop Milan Mihailović. Nema podataka o radu škole nakon 1918. godine. Nova osnovna škola otvorena je 1938. na Prentinoj Glavici. Nakon Drugog svjetskog rata otvorena je škola u Gornjim Martinićima. Škola je bila zapaljena tokom rata, pa je nastava nakon rata izvođena u obnovljenoj školskoj zgradi. Prestala je sa radom 1965, a djeca sa toga područja pohađala su nastavu u Spužu, Stanjevića Rupi ili Jelenku. Osnovna škola Novo Selo nastavlja tradiciju tamošnje škole otvorene 1908. godine. Bila je četvorogodišnja, a nastava se izvodila u školskoj zgradi koju su sagradili mještani. Školske 1908/09. god. škola je imala 72 učenika i 13 učenica. Prvi učitelj bio je Puniša Milošević Lipovac. Nije radila tokom balkanskih ratova i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Nakon 1918. nastavila je rad kao četvorogodišnja škola – do početka Drugog svjetskog rata. Nastava u školi obnovljena je u decembru 1944. i od tada je radila kao samostalna škola. Od šk. 1961/62. god. radi kao područno odjeljenje škole u Spužu. Školske 2023/24. god. nastavu su pohađala 53 učenika. Osnovna škola Gostilje nastavlja tradiciju tamošnje škole otvorene 1909. godine. Nastava se izvodila u privatnoj kući Novice i Miće Lajovića. Gradnja školske zgrade završena je nakon Prvog svjetskog rata. Nije radila tokom Drugog svjetskog rata. Nastava je obnovljena 1944. u kući Petra T. Stojovića. Od 1947. nastava se odvijala u obnovljenoj školskoj zgradi. Prestala je sa radom 1980. godine.
Literatura i izvori: Prosvjeta, sv. I, II, III, Cetinje, 1889; N. R. Minić, Kratak pregled rada na narodnom prosvjećivanju u C. Gori od godine 1860. do danas, Cetinje, 1910; Đ. Pejović, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori: 1852–1916, Cetinje–Titograd, 1971; Đ. Laković, Stazama uspona, Spuž, 2001; Ljetopisi osnovnih škola u Knjaževini Crnoj Gori (1885–1908), zbornik dokumenata, priredio P. Vukić, Cetinje, 2003; Prosvjetne prilike u Crnoj Gori 1834–2014, zbirka radova sa naučnog skupa održanog na Cetinju 30. oktobra 2014. godine, Cetinje, 2015; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; DACG, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova (MPCP); MPNI, dokumentacija.
V. Konjević, V. Vukotić