Osnovna škola „Milovan Jelić”, Pavino Polje, Bijelo Polje, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja osnovana 1913. odlukom tadašnje vlade Kraljevine Crne Gore. Nastava se izvodila u privatnoj kući u Mahali. Prvi učitelj bio je Vujo Vlahović. Nema podataka o broju učenika u prvim godinama rada škole. Zbog ratnih dešavanja nastava je prekinuta u novembru 1915. godine. Škola je nastavila sa radom nakon stvaranja Kraljevine SHS. Školske 1920/21. god. prvi razred završilo je 19 učenika, a drugi i treći razred po deset učenika. Nije poznato da li je bilo učenika u četvrtom razredu. Školske 1921/22. god. škola je bila mješovita, a imala je četiri razreda, dva odjeljenja i 88 učenika. Nastava se u to vrijeme najvjerovatnije odvijala u zgradi turskog → mekteba. Ministarstvo prosvjete Kraljevine SHS (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) odobrilo je opštini Pavino Polje da o svom trošku šk. 1924/25. god. sagradi novu školsku zgradu i učiteljske stanove. Tokom Drugog svjetskog rata (1941–1945) škola nije radila. Obnovila je rad u junu 1945. godine. Izgradnja nove školske zgrade u Pavinom Polju počela je u aprilu 1948. godine. Radovi su okončani u decembru naredne godine. Školske 1950/51. god. prvi put su upisani učenici u peti razred, čime škola počinje da prerasta u osnovnu produžnu školu, da bi šk. 1954/55. god. prerasla u osmogodišnju. Od 1954. škola nosi ime Milovana Jelića, revolucionara i narodnog heroja iz toga kraja. Škola je dobila status matične (sabirne) škole odlukom SO Bijelo Polje 1961. godine. Kao područna odjeljenja priključene su joj do tada samostalne četvorogodišnje škole – u Kičavi, Mahali, Grabu, Vergaševićima, Bliškovu, Stožeru, na Goricama i Kovrenu. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka škola je imala oko 1.100 učenika, da bi od tada broj učenika bio u konstantnom opadanju. Školska zgrada rekonstruisana je 2005, čime su obezbijeđeni povoljni uslovi za izvođenje nastave. Škola je dobitnik opštinske nagrade „3. januar” (1978). Od šk. 2011/12. god. u školi se u svim razredima realizuju obrazovno-vaspitni programi devetogodišnje osnovne škole. Školske 2023/24. god. matičnu školu pohađao je 61 učenik.

Osnovna škola Kičava počela je sa radom u oktobru 1944. na osnovu odluke Povjereništva za prosvjetu Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Bijelog Polja. Prvi učitelj bio je Jovan Rondović, koji je nastavu izvodio dva mjeseca. Nastava se izvodila u kući Filipa Čurovića. Nema podataka o broju prvih učenika u školi. Nakon toga škola je prekinula rad zbog ratnih dešavanja. Od početka aprila 1945. učiteljica u školi bila je Zorka Čurović, koja je prethodno završila pedagoški tečaj u Bijelom Polju. Školske 1945/46. god. škola je imala 22 učenika i 12 učenica. Zbog nedostatka školskog objekta šk. 1950/51. god. Narodni odbor Sreza kupio je privatnu kuću, koja je preuređena za izvođenje nastave. Škola 1961. gubi status samostalne škole i postaje područno odjeljenje matične škole. Nastava u školi izvodila se do kraja šk. 2003/04. god., kada je prestala sa radom. Osnovna škola Grab počela je sa radom šk. 1924/25. godine. Prva učiteljica bila je Radmila Popović-Đilas iz Bijelog Polja, koja je radila u toj školi naredne dvije godine. Odobrenje za rad od Ministarstva prosvete Kraljevine SHS dobila je 1925. godine. Nastava se izvodila u školskoj zgradi koja je sagrađena zalaganjem mještana. Školske 1926/27. god. škola je imala, unutar sva četiri razreda, 33 učenika i 15 učenica. Od šk. 1931/32. god. škola u Grabu nosila je naziv „Štrosmajer”. Nije radila za vrijeme rata 1941–1944. godine. Nastavila je sa radom 1944, kada je čitav kraj oslobođen od okupatora. Za prvog poslijeratnog učitelja postavljen je Joksim Čabarkapa. Od početka šk. 1950/51. god. nastava se odvijala u novoizgrađenoj školskoj zgradi, koja je imala samo jednu učionicu. Škola je nosila naziv – Narodna osnovna škola „Vladimir Peruničić”. Od 1961. radi kao područno odjeljenje. Nova školska zgrada izgrađena je 1983. godine. Te godine školu je pohađalo 40 učenika. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Grabu pohađalo je 11 učenika. Osnovna škola Vergaševići osnovana je u oktobru 1944. na osnovu odluke Povjereništva za prosvjetu Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Bijelog Polja. Sa radom je počela u novembru iste godine, kao odjeljenje Narodne osnovne škole sa Kovrena. Prvi učitelj u školi bio je Milija Šarčević, koji je naredne (1945) godine završio učiteljski kurs u Bijelom Polju. Škola je prve godine imala 55 učenika i 20 učenica unutar dva razreda. Nastava se narednih deset godina izvodila u kući Milinka Kojovića. Od šk. 1957/58. god. škola je nosila ime Rada Bajčete, revolucionara iz toga kraja. Školske 1963/64. god. priključena je školi u Pavinom Polju. Broj učenika u školi konstantno se smanjivao, tako da je 2005. škola imala samo jednog učenika, da bi šk. 2005/06. god. prestala sa radom. Osnovna škola Gorice otvorena je angažovanjem učitelja → Neša Joksimovića, najvjerovatnije 1895. godine. Joksimović je završio Učiteljsko-bogoslovsku školu u Prizrenu, nakon čega ga je raško-prizrenski mitropolit poslao na Gorice da bi radio na otvaranju škole. Ne čekajući odobrenje turskih vlasti, Joksimović je u kući svoga oca, sveštenika, otvorio školu na Goricama. Prve godine rada školu je pohađalo 15 učenika, a druge više od 20. Turske vlasti nisu dozvoljavale rad škole, pa su učenici mimo njihovog znanja dolazili kod učitelja Joksimovića. Ubrzo su mještani napravili školski objekat (brvnaru). Učenici su uglavnom bili odrasli ljudi iz bliže i dalje okoline. Školu na Goricama u početku je pomagala srpska vlast iz Beograda. Nakon što je učitelj Joksimović na polugođu pošao na Cetinje, nadležnost nad tom školom, a time i njeno finansiranje, preuzela je prosvjetna vlast Crne Gore. Početkom šk. 1897/98. god. škola je imala 17 učenika i tri učenice. Školska zgrada stradala je 1903. godine. Nakon pet godina rada u školi na Goricama nastava je prekinuta. Nije poznato da li je škola radila u vrijeme Kraljevine Crne Gore – od 1912. do 1915. godine. Nakon 1918. škola na Goricama radila je kao područno odjeljenje škole na Kovrenu, a zatvorena je 1926. godine. U to vrijeme učitelj je bio Ljubomir Popović, koji je potom službovao u školi na Kovrenu. Sve do početka Drugog svjetskog rata učenici sa Gorica i iz Vergaševića pohađali su školu na Kovrenu. Tako je bilo i nakon rata – sve do 1953, kada je ponovo otvorena škola na Goricama. Škola je prestala sa radom 2002. zbog nedostatka učenika. Ponovo je počela sa radom 2013, kada su nastavu pohađala dva učenika. Školske 2017/18. god. škola je ponovo prestala sa radom. Osnovna škola Kovren osnovana je 1919. ukazom Ministarstva prosvete Kraljevine SHS. Nastava se odvijala u bivšoj austrougarskoj vojnoj baraci. Za prvog učitelja postavljen je → Mileta Peković, koji tada nije imao završenu učiteljsku školu. Školske 1921/22. god. nastavu je pohađalo 120 učenika. Od šk. 1922/23 god. u školi su radila po dva učitelja. Te godine radili su Mašan Radojević i Miroljub Miro Stefanović. Školske 1930/31. god. škola je dobila ime Petra Petrovića Njegoša. Nije radila tokom rata – od 1941. do 1944. godine. Rad u školi obnovljen je u oktobru 1944. godine. Nastava se odvijala u kući Jovana Dimića, a učitelj je bio Milovan Bato Vuković. Nova školska zgrada izgrađena je 1954. godine. Od šk. 1961/62. god. radila je kao područno odjeljenje. Te godine škola je dobila ime Marka Sekulića, borca i komandanta bataljona iz toga kraja, koji je poginuo 1942. godine. Školske 2023/24. god. nastavu je pohađalo pet učenika. Osnovna škola Bliškovo osnovana je 1938, a njen prvi učitelj bio je Dobrija Kljajević. Nije poznato koliko je učenika škola imala prve godine. Nastava se odvijala u kući Petra Kljajevića. Sve do osnivanja ove škole djeca iz Bliškova pohađala su školu „Petar Petrović Njegoš” na Kovrenu. Škola je radila sve do Aprilskog rata 1941. godine. Kao i većina škola na prostoru Bjelopoljskog sreza, i škola u Bliškovu obnovila je rad u oktobru 1944. godine. Nastavu je izvodila predratna učiteljica Desanka Šušić. Škola je u to vrijeme radila u kući Stevanije Kljajević. Školske 1945/46. god. imala je 33 učenika i osam učenica. Učitelj je bio Dragoljub Madžgalj, a nastava se izvodila u kući Draga Živkovića. Sve do početka šk. 1948/49. god. škola je radila u sastavu Narodne osnovne škole na Kovrenu, a onda je postala samostalna. Godine 1953. počela je gradnja školske zgrade, a nastava u novoj zgradi odvijala se od šk. 1955/56. godine. Od šk. 1959/60. god. škola nosi ime predratnog učitelja i revolucionara Dobrije Kljajevića. Od 1961. funkcionisala je kao područno odjeljenje. Školske 2023/24. god. nastavu je pohađalo pet učenika. Osnovna škola Stožer počela je sa radom najvjerovatnije 1906. godine. Škola je radila u veoma teškim uslovima. Mještani Stožera u tajnosti su sagradili školski objekat (od brvana) u mjestu Matijaševina, a za učitelja su angažovali Neša Joksimovića, koji je pod pritiskom lokalnih turskih vlasti morao da napusti Gorice. Školski objekat imao je jednu učionicu, a nastavu je pohađalo oko 30 učenika. Školu su pohađali đaci koji su ranije išli u školu na Goricama, kao i učenici iz Stožera i okolnih sela. Dešavanja na tom prostoru početkom XX vijeka uzrokovala su nekoliko prekida u radu škole. Školska zgrada je do 1912. dva puta paljena – jednom su je zapalili Turci, a drugi put mještani. Godine 1907. za učitelja je postavljen → Đukan Korać, koji je radio do povratka Neša Joksimovića. Bez obzira na otežane uslove škola je radila sve do 1912. godine. Nakon prekida rada tokom balkanskih ratova (1912–1913) i Prvog svjetskog rata (1915–1918), škola je nastavila rad 1919. godine. U to vrijeme imala je oko 40 učenika, a učitelj je bio Milovan Knežević. Sredinom 1938. za učitelja stožerske škole imenovan je → Aleksa Bećo Đilas. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je radila svega nekoliko mjeseci – tokom 1944, i to sa prekidima. Početkom 1945. obnovljen je rad škole, a nastava se odvijala u kući Vuka Čovića. Nakon rata u školi su kao učitelji radili supružnici Stanka i Žarko Šćepanović. Gradnja nove školske zgrade započeta je 1953, a završena je dvije godine kasnije. Početkom šk. 1961/62. god. u školi je otvoreno odjeljenje petog razreda, a šk. 1974/75. god. škola je dobila status osmogodišnje. Od 1961. radila je kao područno odjeljenje. Školske 2007/08. god. škola je zatvorena. Ponovo je otvorena početkom šk. 2017/18. god. i radila je do 2021. godine. Osnovna škola Mahala osnovana je u oktobru 1944. odlukom Povjereništva za prosvjetu Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Bijelog Polja. Počela je sa radom krajem istog mjeseca u kući Radoja Bojića. Radila je i tokom novembra iste godine, da bi nastava zbog ratnih dešavanja bila prekinuta, ali i obnovljena u martu 1945. godine. Prvi učitelj bio je Vladimir Vlado Ašanin. Nije poznato koliko je škola imala učenika u prvoj godini rada. Školske 1945/46. god. u prvom razredu imala je 33 učenika i 23 učenice. Škola je u to vrijeme radila u kući Vojinovića, a učitelj je bio Radule Vučinić. Školske 1955/56. god. donesena je odluka da škola dobije ime Svetozara M. Joksimovića, prvoborca i predratnog člana KPJ. Počela je gradnja nove školske zgrade, koja je završena početkom šk. 1956/57. godine. Od 1961. radi kao područno odjeljenje. Školske 2023/24. god. nastavu su pohađala tri učenika.