Osnovna škola „Krsto Radojević”, Tomaševo, Bijelo Polje, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja potiče iz 1913, kada je osnovana četvorogodišnja škola u Šahovićima (danas Tomaševo). Prve godine rada imala je oko 40 učenika, a nastava se izvodila u zgradi → mekteba, koja je imala tri učionice i jednu prostoriju za kancelariju. Prvi učitelj bio je Jeremija Bojović iz Berana. Škola je radila do 1915, kada je zbog ratnih dešavanja prekinula rad. Nastava u školi obnovljena je 1919, a učiteljica je bila Hristina Ćetković, koja je u toj školi radila do 1926. godine. Školu je šk. 1921/22. god., od prvog do četvrtog razreda, pohađao 251 učenik – iz Papa, Jabučna, Oklada, Tustva, Modrog Dola, Grančareva, Čokrlija, Muslića, Lijeske, Sokoca, Barica i Potrka. Rad škole odvijao se do početka Drugog svjetskog rata (1941), a tokom rata nastava se izvodila nekoliko mjeseci – šk. 1942/43. godine. Nakon oslobođenja rad škole je obnovljen 1944. godine. Nastava se izvodila u privatnoj kući Krsta Radojevića. U septembru 1946. škola je dobila status sedmogodišnje škole. Iste godine (1946) započeta je izgradnja školske zgrade, koja je dovršena dvije godine kasnije. Godine 1952. Šahovići su postali Tomaševo – dobili su ime po narodnom heroju Tomašu Žižiću, organizatoru narodnooslobodilačkog ustanka u tom kraju. Školske 1952/53. god. iškolovana je prva generacija učenika potpune osmorazredne škole. Od početka šk. 1961/62. god. škola nosi ime Krsta Radojevića, revolucionara i narodnog heroja iz toga kraja. Odlukom Skupštine Narodnog odbora iz Bijelog Polja osmogodišnja škola u Tomaševu šk. 1962/63. god. postala je matična (sabirna) škola u čiji su sastav kao područna odjeljenja ušle četvororazredne osnovne škole sa toga područja. To su osnovne škole – u Potrku, Grančarevu, Baricama, Lijesci, Čokrlijama, Sokocu, Papama i Pisanoj Jeli. Školske 2011/12. god. škola je u svim razredima počela da realizuje obrazovno-vaspitne programe devetogodišnje osnovne škole. Školske 2023/24. god. matičnu školu u Tomaševu pohađala su 63 učenika. Škola ima 28 zaposlenih. U okviru matične škole radi i vrtić (→ Predškolska ustanova „Dušo Basekić”, Bijelo Polje).

Osnovna škola Barice otvorena je prvi put početkom šk. 1922/23. god. kao trorazredna škola. Prve godine rada nastavu je u prva dva razreda pohađalo 40 učenika. U prvom razredu bilo je 37 učenika (među njima dvije učenice), a u drugom razredu bila su tri učenika. Prvi učitelj u školi bio je Nikola Poćanin, koji je radio samo jednu školsku godinu. Škola je počela sa radom u kući Todora Boškovića. Škola je prerasla u četvororazrednu šk. 1924/25. god., a nastavu je te godine pohađalo ukupno 55 učenika. Odlukom školskog nadzornika Miloša Bakića škola je zatvorena početkom šk. 1926/27. god., a učenici iz Barica pohađali su školu u Šahovićima. Nakon tri godine ponovo je otvorena i to u kući Andrije Mrdaka. U ljeto 1934. okončana je gradnja nove školske zgrade. Nastava se odvijala u sva četiri razreda. Nastava je prekinuta zbog izbijanja rata 1941, da bi u aprilu 1945. škola obnovila rad. S obzirom na to da je školska zgrada stradala tokom rata, nastava se ponovo izvodila u privatnoj kući. Krajem šk. 1961/62. god. škola gubi status samostalne škole i postaje područno odjeljenje. Tokom ljeta 1970. dovršena je izgradnja nove školske zgrade, koja je imala četiri učionice i još dvije prostorije. Školske 1971/72. god. u školi u Baricama otvoreno je odjeljenje petog razreda i tada škola prerasta u osmorazrednu. Kao takva radiće sve do početka šk. 1993/94. god., kada se ponovo vratila na status područne četvororazredne škole. Zbog nedostatka učenika prestala je sa radom u septembru 2012. godine. Osnovna škola Potrk počela je sa radom u današnjem zaseoku Obod 1896. godine. To je bila prva svjetovna škola na prostoru današnje mjesne zajednice Tomaševo. U prvi razred upisano je 15 učenika, a prvi učitelj bio je Jakov Mrdak iz istog sela, koji je imao četiri razreda osnovne škole i nesvršenu bogosloviju, koju je pohađao u Prizrenu. Rad škole organizovao je učitelj → Nešo Joksimović. Vjerovatno je rad škole u početku bio pod kontrolom Raško-prizrenske mitropolije. Od naredne školske godine brigu o školi preuzela je Crna Gora. Nije poznato koliko vremena je radila škola. Rješenjem Zetske banovine iz 1930. otvorena je četvororazredna škola u Potrku. Državna osnovna škola u Potrku počela je sa radom šk. 1931/32. god. u Obodu, u kući Miloša Fuštića, a njen prvi učitelj bio je Boško Stijović iz Vasojevića. Do otvaranja ove škole djeca iz Potrka pohađala su nastavu u školi u Šahovićima. U privatnoj kući škola je radila do početka 1933. godine. Te godine angažovanjem mještana sagrađena je nova školska zgrada, koja je imala jednu učionicu, stan za učitelja i dvorište sa vrtom. Školske 1931/32. god. imala je četiri razreda, 39 učenika i četiri učenice. Školske 1936/37. god. za učitelja u Potrku imenovan je → Panto Mališić iz Sreza beranskog. Njegovim angažovanjem u školi je otvorena knjižnica sa čitaonicom, nabavljen je priličan broj knjiga, čak i umjetničkih slika. Knjige su iznajmljivane mještanima na čitanje uz kauciju. Uoči Drugog svjetskog rata školu u Potrku pohađalo je oko 80 učenika u sva četiri razreda. Škola nije radila za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nastavila je rad šk. 1944/45. godine. U to vrijeme imala je samo prvi razred, u koji su bila upisana 42 učenika, a među njima su bile i četiri učenice. Nastava je izvođena u školskoj zgradi koja je bila djelimično oštećena tokom rata. U tom periodu dolazi do naglog povećanja broja učenika. Tako je šk. 1948/49. god. u četiri razreda nastavu pohađao 141 učenik. Upravitelj škole bio je Svetozar Krgović, učitelj. Narednih godina broj učenika se smanjuje. Zbog nedostatka školskog prostora pedesetih godina XX vijeka nastava je dijelom izvođena u obližnjem seoskom zadružnom domu. Školska 1961/62. god. bila je posljednja godina samostalnog rada ove škole – priključena je kao područno odjeljenje matičnoj osmorazrednoj školi u Tomaševu. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Potrku pohađao je jedan učenik. Osnovna škola Čokrlije otvorena je šk. 1932/33. godine. Imala je jedno mješovito odjeljenje učenika. Prvi učitelj u školi bio je → Grigorije Rakočević iz Trebaljeva (kod Kolašina), koji je završio Učiteljsku školu u Beranama (→ Učiteljske škole). Bio je jedini učitelj u toj školi sve do izbijanja rata 1941. godine. Školu su šk. 1937/38. god. u sva četiri razreda pohađala 44 učenika, a godinu kasnije nastavu je pohađalo 55 učenika. Tokom rata 1941–1945. škola nije radila, a nastava u sva četiri razreda obnovljena je šk. 1944/45. god. i to u privatnoj kući Vukosava Mikića. Učitelj (zastupnik) bio je Mirko Radojević. Narodna osnovna škola u Čokrlijama radila je kao samostalna četvororazredna ustanova sve do šk. 1961/62. godine. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Čokrlijama pohađao je jedan učenik. Osnovna škola Sokolac počela je da radi početkom šk. 1932/33. godine. Za prvog učitelja postavljen je Špiro Šibalić, rodom sa Žabljaka, koji je učiteljsko obrazovanje stekao u Beranama. Školu su pohađali đaci iz Pisane Jele i Šljemena. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola nije radila, da bi nakon oslobođenja nastavila sa radom šk. 1944/45. godine. U to vrijeme škola je imala 36 učenika, a učiteljski zastupnik bio je Dragoljub Madžgalj. Sve do kraja šk. 1961/62. god. škola u Sokocu radila je kao samostalna ustanova. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Sokocu pohađala su tri učenika. Osnovna škola Lijeska počela je da radi šk. 1935/36. god. u kući Radovana Boškovića. Tu je radila sve do podizanja školske zgrade 1937. godine. Do otvaranja ove škole učenici sa toga područja išli su u školu u Tomaševu, a od 1932. i u školu u Potrku. Dvojica mještana – Stevan Mrdak, koji je bio seoski kmet, i Grujica Damjanović – pošli su 1934. kod bana Zetske banovine da traže dozvolu za otvaranje škole u Lijesci. Njihovom zahtjevu udovoljeno je i već naredne godine data je dozvola za otvaranje škole u tom selu. Te godine u prvi razred upisano je oko 20 učenika, a prvi učitelj bio je Vučeta Dević iz okoline Berana, koji je imao završenu učiteljsku školu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola nije radila. Nastava je obnovljena početkom šk. 1944/45. godine. Škola je te godine imala 30 učenika i 14 učenica, a učiteljski zastupnik bio je Radomir Simović. Zbog renoviranja školske zgrade, koja je bila oštećena tokom rata, nastava se te godine odvijala u kući Stanice (Nikoline) Damjanović. Kao samostalna škola radila je do kraja šk. 1961/62. godine. Područno odjeljenje u Lijesci prestalo je sa radom 2022. godine. Osnovna škola Pape počela je da radi 1935. godine. Nastava se naredne dvije školske godine odvijala u kući Iva Perišića, a od šk. 1937/38. god. u kući Jagoša Zekovića u zaseoku Poznanovići. Prvi učitelj bio je Milisav Jovančević iz sela Doca (Srez beranski). Školske 1938/39. god. škola je imala 43 učenika i 40 učenica (četiri razreda). Od 1939. nastava se odvijala u novoizgrađenoj školskoj zgradi u Papama. Nakon Aprilskog rata 1941. škola nije radila. Nastavila je sa radom u oktobru 1944, a nastavu je izvodio Obrad Dubljević, učiteljski zastupnik. Nakon rata u školi je bio organizovan jednogodišnji tečaj za opismenjavanje starijih osoba. Školske 1958/59. god. škola dobija naziv –Narodna osnovna škola „Njegoš”. Radila je kao samostalna ustanova sve do kraja šk. 1961/62. godine. Prestala je sa radom u septembru 2012. zbog nedostatka učenika. Osnovna škola Pisana Jela počela je sa radom 1953. pod nazivom – Narodna osnovna škola. Do tada su učenici Pisane Jele i zaseoka Šljemena pohađali školu u Sokocu i Lijesci. Prvi učitelj, a ujedno i upravitelj škole, bio je Čedomir Šarčević. Nastava se odvijala u kući Milete Krgovića, u jednoj prostoriji. Školu je prve godine upisalo 30 učenika, među kojima je je bilo 13 učenica. U novoosnovanu školu u Pisanoj Jeli prešla su i 22 učenika koja su do tada pohađala školu u Sokocu, a iz škole u Lijesci prešlo je sedam učenika. Početkom 1959. akcijom mještana izgrađena je nova školska zgrada. Krajem šk. 1961/62. god. Narodna osnovna škola u Pisanoj Jeli priključena je kao područno odjeljenje matičnoj (sabirnoj) osmorazrednoj školi u Tomaševu. Škola je prestala sa radom šk. 2015/16. god. jer nije imala učenika.