Panto Mališić

Mališić, Panto (Pešca, Berane, 1901 – Ivangrad, 1952), učitelj, revolucionar. Osnovnu školu učio je pri Manastiru Đurđevi stupovi. U Beranama se nakon završetka četiri razreda gimnazije (1918) posvetio učiteljskom obrazovanju. Bio je učitelj u Gusinju, Crnom Vrhu (kod Berana), potom u Međuriječju, Maoču, Prošćenju, Pavinom Polju, Potrku i Matarugama. Za osamnaest godina učiteljskog rada, između dva svjetska rata, službeno je premještan dvanaest puta. Bio je učesnik Mladoturske revolucije 1908. godine. Borio se u redovima crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu, a nakon pada Crne Gore bio je zarobljen i duže vrijeme proveo je u austrijskim logorima. Za pokazanu hrabrost kralj Nikola (→ Nikola I Petrović Njegoš) odlikovao ga je Zlatnom medaljom Obilića. Jedan je od organizatora Trinaestojulskog ustanka u pljevaljskom kraju. Bio je i zamjenik komandanta Glavnog štaba Narodnooslobodilačkog partizanskog odreda Sandžaka, zamjenik komandanta Treće proleterske (sandžačke) brigade i vijećnik Prvog i Drugog zasijedanja AVNOJ-a. Nakon oslobođenja biran je u najviša predstavnička tijela u Jugoslaviji i Crnoj Gori. Dobitnik je brojnih priznanja i odlikovanja, a među njima je i Partizanska spomenica 1941. Gimnazija u Beranama (→ Gimnazija „Panto Mališić”, Berane) nosi njegovo ime od 1956. godine.

Literatura: R. Vuković, Napredni učiteljski pokret u Crnoj Gori između dva rata (1918–1941), Titograd, 1985; R. Medojević, T. Bošković, Osnovna škola „Krsto Radojević” Tomaševo, Tomaševo, 1997.

V. Konjević