Novaković, Božo (Zadar, 1841 – Cetinje, 1908), profesor, kulturni i politički radnik. Bogosloviju je završio u Zadru, a u Rusiji psihologiju i pravne nauke. Bio je učitelj u Skradinu (kod Zadra), a potom je došao na Cetinje i predavao je u osnovnoj školi (1865–1867). Nakon završetka Pravnog fakulteta u Beogradu 1870, vratio se na Cetinje. Radio je kao profesor u nekoliko srednjih škola i u Knjaževskoj crnogorskoj državnoj gimnaziji (→ Gimnazija, Cetinje) od 1880, u kojoj je predavao vjeronauku, prirodopis, matematiku, srpski jezik i pjevanje. Od 1887. do 1890. bio je upravitelj Gimnazije. Bio je i rektor Bogoslovsko-učiteljske škole (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje) (1894–1905). U oblasti kulture od 1879. djelovao je kao urednik i izdavač lista Glas Crnogorca, kao vlasnik i jedan od urednika lista Ustavnost (1906), vlasnik i urednik Cetinjskog vjesnika (1908–1911), kao član Pjevačkog društva pri Čitaonici na Cetinju i kao glumac u prvim pozorišnim predstavama 1884. godine. Sarađivao je sa Antoniom Baldačijem (Antonio Baldacci) i Josipom Pančićem, sakupljajući za njih biljke. Godine 1890. knjaz → Nikola I Petrović Njegoš postavio ga je za predsjednika cetinjske opštine (do 1894). Radio je na gradskoj infrastrukturi (vodovod) i na ozelenjavanju grada.