Bakić, Mitar (Zabrđe, Andrijevica, 1852 – Carigrad, 1903), istoričar, teolog, diplomata. Osnovnu i srednju školu (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje) završio je na Cetinju. Bio je đak prve generacije Crnogorske bogoslovije, pa je uz blagoslov mitropolita Ilariona Roganovića 1873. nastavio školovanje na Duhovnoj akademiji u Kijevu. Po završetku trećeg razreda, kao pisar u štabu vojvode Miljana Vukova, učestvovao je u crnogorsko-turskom ratu 1876. godine. Nakon toga nastavio je školovanje u Sankt Peterburgu i 1877. završio studije. Poslije Rusije školovao se u Ženevi, gdje je usavršio francuski jezik. Govorio je i ruski, turski i grčki jezik, a služio se i latinskim jezikom. Po završetku studija bio je profesor Bogoslovko-učiteljske škole na Cetinju (→ Učiteljske škole). Nakon toga bio je sekretar Ministarstva spoljnih djela crnogorske vlade i opunomoćeni ministar Crne Gore u Carigradu. Diplomatsku službu u Carigradu obavljao je petnaest godina. Bio je doajen diplomatskog kora i lični prijatelj turskog sultana Abdul Hamida. Organizovao je dvije posjete knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša sultanu u Carigradu (1883. i 1899). U periodu 1890–1900. radio je na razvoju prosvjete u Vasojevićima. Uspio je da dobije od turskih vlasti odobrenje za otvaranje novih škola u svom kraju. Pomogao je mladima iz Crne Gore koji su se školovali u Turskoj, kao i onima koji su nakon školovanja u Turskoj nastavljali usavršavanje u nekoj drugoj državi Evrope. Napisao je i objavio više djela na našem i ruskom jeziku. Među njima je Crna Gora najnovijeg vremena: Danilo I, knjaz i gospodar slobodne i nezavisne Crne Gore i Brda (Podgorica, 1998). Knjiga Crna Gora pod upravom vladika (Podgorica, 1995) jeste njegov diplomski rad (objavljen u Rusiji 1878).