Serafimovski, Tome, maked. vajar (Gostivar, Makedonija, 14. VII 1935 – Skoplje, 3. III 2016). Završio je Srednju umjetničku školu u Splitu, odsjek za vajarstvo, u klasi prof. Ivana Mirkovića i Marina Studina (1957). Istovremeno je tri godine radio kao slikar-scenograf u splitskom Narodnom kazalištu. Obrazovanje je nastavio 1957. na ALU u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 1963. u klasi prof. → Antuna Augustinčića, u čijoj je majstorskoj radionici iste godine angažovan. U januaru 1966, kao stipendista francuske vlade, počinje da boravi u Parizu. Višegodišnji boravak u Parizu ostavio je reljefne tragove na stvaralaštvo T. Serafimovskog. Radeći kao saradnik Alicije Penalbe, učestvovao je u realizaciji više skulptura ove poznate argentinske vajarke. Nakon povratka iz Pariza, krajem 1969, izvjesno vrijeme radio je kao scenograf u Televiziji Skoplje. Od početka 1970. pa do 1987. živio je i stvarao u Gostivaru i Ohridu. T. Serafimovski ostvario je, u trajnom materijalu – bronzi, mermeru i drvetu, preko 400 skulptura, figura, portreta, aktova i minijatura, kao i više od 40 spomenika i spomen-obilježja u Makedoniji, na Balkanu i širom svijeta: Spomenik 'Prodor', na mostu preko rijeke Korane; Spomenik 'Krava' u Karlovačkoj industriji mleka; Spomenik 'Strijeljanje' (u Leunovu, kod Gostivara); Spomenik rudarima i Spomenik 'Narodni heroj Vera Jocić' (u Makedonskoj Kamenici); Spomenik 'Makedonski paritizanski odred Korab' (u Novom Selu kod Gostivara); Spomenik 'Naši Španci' (1936–1937) u naselju Trsat, Rijeka; Spomenik Svetoj braći Ćirilu i Metodiju (u Ohridu, donacija sa Ristom Gušetrovim); spomenici Majka Tereza (u Skoplju i Nirnbergu, donacija sa Trifunom Kostovskim); Ljudevit Gaj (u Zagrebu) i dr. Ostvario je 40 samostalnih izložbi: Gostivar (1955); Split (1956); Pariz (1967. i 1968); Skoplje (1974, 1987, 1989, 1993, 1995, 1997, 1998. i 2000); Beograd (1975, 1982. i 1987); Karlovac (1984. i 1987); Mostar (1986); Las Palmas (1991); Lagos (1992); Sofija (1992); Njujork (1993); Nirnberg (1997) i dr. Učestvovao je na oko 300 grupnih izložbi. Njegova umjetnička djela nalaze se u mnogim privatnim i javnim kolekcijama, u galerijama i muzejima širom svijeta: Galerija Bakingemske palate (zbirka princa Čarlsa u Londonu), Hotel „Masa“ – Asocijacija pisaca Francuske u Parizu; Muzej Vatikana u Rimu; Muzej Društva pisaca u Las Palmasu; Fondacija „Kiril i Metodij“ u Sofiji; Galerija Festivalskog centra u Varni; Makedonski kulturni centar u Pertu; Galerija Doma armije u Rijeci; Muzej grada Mostara; Narodni muzej u Valjevu; Galerija velikana u Makedonskoj akademiji nauka i umjetnosti u Skoplju; Umetnička zbirka SANU; kolekcija CANU i dr. Osnivač je Fondacije „Likovni umetnici Đuri Jakšiću“ u Skadarliji (Beograd). Bio je član Društva likovnih umjetnika Makedonije od 1962, a od 1977. do 1978. i njegov predsjednik. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Za člana MANU izabran je 1988. Od 1992. do 1999. bio je sekretar Odjeljenja umjetnosti i član Predsjedništva MANU. Bio je član Izdavačkog odbora međunarodnog časopisa za kulturu Orfej u Sofiji. Za inostranog člana CANU (→ Crnogorska akademija nauka i umjetnosti) izabran je 2015.