Dobrota, palate bratstva Ivanović (dvije), arhitektura, anonim (XVIII v.).

U sjevernom dijelu Dobrote, oko Crkve Sv. Eustahija, nalaze se dvije palate bratstva Ivanović. Jedna je sjeverno od Crkve Sv. Eustahija, na lokalitetu Marović, podignuta u drugoj polovini XVIII v., a druga južno od crkve, između → Palate Tripković i „Kokotove kule” (→ Dobrota, Palata Dabinović – „Kokotova kula”), i podignuta je u XVIII v. Bratstvo Ivanović je u Dobroti prisutno od polovine XVI v. Bili su poznati brodovlasnici i trgovci, a tokom postojanja Dobrotske opštine (1717–1947) iz tog bratstva bilo je 9 načelnika. Od kraja XVII v. članovi su Bratovštine bokeljskih pomoraca Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji. Ivanovići su od XVIII do XIX v. dali 70 pomoraca, od toga 47 kapetana, a tokom XVIII v. posjeduju 28 brodova, sa kojima su trgovali u italijanskim, albanskim i grčkim lukama. U mletačko-osmanskom ratu (1714–1718) Ivanovići su sa svojim brodovima učestvovali u pokušaju osvajanja Ulcinja, zbog čega su dobili pohvale od mletačkog generalnog providura. Braća Marko i Jozo Ivanović učestvovali su u borbama sa osmanskim gusarima, kod Patrasa (1751) i u luci Pirej (1756), nakon kojih su proglašeni vitezovima (kavalirima) Sv. Marka. Borba u luci Pirej bila je najveći podvig naših ljudi na moru u XVIII v., a opjevana je od strane don Ivana Antuna Nenadića i Andrije Kačića-Miošića u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga, i prikazana na slikama. Početkom XIX v. Ivanovići imaju 11 kuća u Dobroti, procijenjenih na 23.140 forinti. U spisku kuća iz 1808. i jedna i druga palata Ivanović su procijenjene na po 6.400 forinti i najskuplje su kuće u Dobroti poslije Palate Tripković, koja je bila 7.000 forinti. Palata Ivanović na lokalitetu Marović tipična je barokna palata sa tri etaže i belvederom. Izdignuta je i povučena u odnosu na obalu, sa ograđenim i podignutim dvorištem. U ogradnom zidu je portal sa grbom porodice i inicijalima CL (conte Luka) I (Ivanović), a sa unutrašnje strane su pomoćne prostorije. Belveder ima klasično završenu liniju krova. Centralna osa simetrije palate naglašena je portalima i manjim balkonima na prvom i drugom spratu, koji imaju balustrade od kovanog gvožđa, kao i elipsastim prozorom na viđenici. Glavna fasada je rađena od korčulanskog kamena, a otvori imaju jednostavnu profilaciju. U ovoj palati je konte Jozo Ivanović 1833. ugostio Njegoša, sa pratnjom od 30 osoba, prilikom njegovog putovanja za Petrograd, kad je trebalo da se zavladiči i postane gospodar Crne Gore. U znak zahvalnosti, Njegoš je Ivanovićima posvetio spjev Glas Kamenštaka. Druga palata Ivanović, koja se nalazi južno od Crkve Sv. Eustahija, po formi i položaju veoma je slična prvoj. I ova palata je izdignuta i povučena u odnosu na obalu, sa podignutim i lijepo uređenim dvorištem i ogradnim zidom sa ulaznim portalom, na kome se nalazi grb porodice Ivanović. Palata takođe ima tri etaže i belveder, koji se za razliku od prve palate završava specifičnom baroknom, zakrivljenom linijom. Na drugom spratu je centralno postavljen veći balkon, oslonjen na pet kamenih konzola sa kovanom ogradom, a na prvom spratu su bočno postavljena po dva manja balkona sa kamenim balusterima. Ovu palatu kupuje 1909. Josip Stadler, sarajevski biskup, sa željom da djeca iz sirotišta u Sarajevu tu provode ljeto. Nakon II svj. rata, u kojem je palata bila oštećena, na podsticaj don Gracije Ivanovića u palatu dolaze časne sestre, koje su do tada boravile u samostanu Sv. Antuna u Perastu i koje se, nakon pronalaženja sredstava i obnove palate, u nju useljavaju 1957. Zemljotres iz 1979. oštetio je palatu, koja je, nakon obnove, ponovo useljena 1989.