Fruše, Mauzolej vladike Danila, 1896, Orlov krš, Cetinje

Fruše (Frouchet), franc. arhitekta (?–?). Ideja o podizanju mauzoleja vladici Danilu (1670–1735), crnogorskom mitropolitu i osnivaču dinastije Petrović Njegoš, nastala je 1893. povodom proslave dvjestogodišnjice vladavine dinastije Petrović Njegoš. Njegove posmrtne ostatke trebalo je prenijeti iz Manastira Podmaine u Budvi (→ Podmaine kod Budve, manastir, Crkva Bogorodice) na Cetinje. Iste godine raspisan je javni konkurs za idejni projekat, na kojem se prihvata prijedlog knjeginje Jelene (1872–1952), kćerke knjaza Nikole. Bilo je potrebno da se razradi izvođački projekat za koji je angažovan Fruše. Kao stipendista francuskog Ministarstva likovnih umjetnosti, Fruše je od 1892. putovao kroz Dalmaciju i Crnu Goru. Za saradnika na projektu angažovan je francuski skulptor Pol Moro Votje (1871–1936), poznat po memorijalnim skulpturama. Rukovodilac radova bio je inž. → Andrija Radović. Orlov krš, brežuljak jugozapadno od Cetinjskog manastira, bio je savršena lokacija za spomen-grob vladike Danila. Mauzolej je projektovan kao otvorena arhitektonska forma koju čini kameni sarkofag pod baldahinom. Gradnja je dovršena 1896. Na formiranom prostranom platou (11 x 11 m) tri stepenika uzdižu postament urađen od kamenih tesanika, na kojem je monumentalni kameni sarkofag natkriljen baldahinom oslonjenim na četiri stuba od kamena s Ljubovića. Uzglavlje sarkofaga je čeona kamena ploča s visoko postavljenim krstom. Na gornjoj ploči sarkofaga, u plitkom reljefu, predstavljeni su simboli svjetovnog i duhovnog autoriteta vladike, mitropolitski skiptar uokviren lovorovim i maslinovim grančicama, a pored su dvije ukrštene sablje. Ploče sarkofaga na bočnim stranama podijeljene su na tri kvadratna polja, a svaki nosi po jedan stilizovani simbol – dva kruga s cvijećem i u središnjem polju krst na krugu (krug kao simbol vječnosti). Na ploči sarkofaga s istočne strane je bronzani medaljon vladičinog profila u plitkom reljefu, rad skulptora P. M. Votjea. Četiri dorska stuba, koja okružuju sarkofag, lučno su povezana i na njih se oslanja baldahin (svod sastavljen od četiri sferična trougla) s krstom na vrhu. Lučni segmenti su jednostavno profilisani, sa završnom trakom u dekoraciji astragala. Na sredini luka je floralno dekorisani ključni kamen sa grbovima. Unutrašnjost svoda, plavo obojena i ukrašena zlatnim zvijezdama, nosi simboliku vaseljene. Podizanje ovakvog javnog grobnog spomenika jednom pravoslavnom mitropolitu i vladaru, na istaknutoj lokaciji, u elegantnoj graditeljskoj konstrukciji i romantičarskoj zapadnjačkoj estetici, atipično je za ove prostore, ali ako se uzme u obzir da je u istočnohrišćanskoj ikonografiji baldahin simbolično prikazivao vladara kao božjeg izaslanika na zemlji, a postavljao se i iznad časne trpeze koja ima simboliku Hristovog groba, postaje razumljiva idejna zamisao knjeginje Jelene Petrović za Mauzolej vladike Danila.

Literatura i izvori: D. Martinović, U. Martinović, Cetinje spomenici arhitekture, Cetinje, 1980, 126–128; S. G. Popović, D. Đuričić, S. K. Perović, „Restauracija mauzoleja vladike Danila na Orlovom kršu, Cetinje (Crna Gora)”, Tehnički vjesnik, 24, Suppl. 2, Osijek (2017), 551–555; https://hrcak.srce.hr… (pristup 31. VIII 2019); E. G. Makas, T. D. Conley, Capital Cities in the Aftermath of Empires: Planning in Central and Southeastern Europe (Planning, History and Environment Series), 1st Edition, USA, 2010, 87. https://books.google.me… (pristup 31. VIII 2019).

S. Mitrović