Stanjevići kod Budve, manastir, Crkva Sv. Trojice, arhitektura, anonim (XVIII v.). Na padinama Lovćena, iznad sela Pobori, sagrađeno je utvrđenje i u njemu plemenski manastir sa Crkvom Sv. Trojice. Prvi pisani pomen manastira potiče iz 1714, a kazuje da se u njega sklonio vladika Danilo Petrović nakon osmanske pohare i rušenja → Cetinjskog manastira. Boraveći u Stanjevićima od 1714. do 1724, vladika Danilo je okupio nekoliko monaha. Sudeći po zapisu Cetinjskog ljetopisa, vladika Sava Petrović podigao je 1732. crkvu u Stanjevićima, gdje je kasnije (1780) osnovana škola za opismenjavanje svešteničkog kadra. Ovo graditeljsko djelo dospjelo je u posjed Austrije 1838, kada je vladika Petar II Petrović bio uslovljen da im ga proda za 17.000 fiorina. Grbljani i Poborani digli su se na ustanak protiv Austrije 1869, kada i uspijevaju da nakratko oslobode manastir. Međutim, u kontraofanzivi austrijske vojske ustanici su bili prinuđeni na povlačenje iz manastira, pa su odlučili da miniraju utvrđenje i manastir kako ne bi tako obnovljen ponovo dospio u ruke Austrije. Od tada zamire aktivan život Stanjevića, što se produžilo sve do naših dana. Od Stanjevića je najbolje očuvana manastirska crkva. To je jednobrodna građevina majstorski oblikovana, djelo ruku nepoznatog graditelja, skladnih je proporcija i sazidana od dobro obrađenog kamena. Zasvedena je poluobličastim svodom, ojačanim poprečnim svodnim lucima. Na podužnim zidovima i apsidi postoji po jedan prozorski otvor. U crkvi se nalaze dvije ikone: Bogorodica sa Hristom na prijestolu i Sv. Trojica. To su djela ikonopisca → Maksima Tujkovića. Visokih su likovnih vrijednosti, mada je ikona Sv. Trojice veoma oštećena. One su čuvane u crkvi u Gornjim Poborima, a nakon konzervatorskog tretmana vraćene su u manastirsku crkvu Stanjevića, kojoj su i ranije bile namijenjene. Rad na obnovi manastira je u toku.