Divoševo jevanđelje, rukopis, slikarstvo, anonim, → Manojlo? (XIV v.). Knjiga pisana u prvoj polovini XIV v. za bosanskog velikaša Divoša Tihoradića; nalazila se u Manastiru Podvrh kod Bijelog Polja, a danas se čuva u riznici → Cetinjskog manastira. Sačuvano je 187 pergamentnih listova sa 60 slikanih inicijala i jednom zastavicom. Manji broj jevanđeljskih scena ukomponovano je u inicijalni ukras (Hrist hoda po vodi, Vješanje Judino, Priča o bludnom sinu, Priča o cariniku i fariseju), dok većinu čine maštovite kombinacije ljudskih i životinjskih glava u okviru zanimljivih stilizacija. Njihova likovna analiza upućuje na uzore preuzete iz inicijalne ornamentike Miroslavljevog jevanđelja. Iluminator rukopisa potpisao se u knjizi imenom Manojlo. Pojedini istraživači pretpostvaljaju da je riječ o grčkom slikaru Manojlu, koji je početkom XIV v. radio u Kotoru, u čijim se arhivskim izvorima 1335. pominje kao pokojni. Ova teza ima i svoje oponente, no čini se izvjesnim da je iluminator jevanđelja svoje slikarske koncepcije bazirao na umjetničkim principima zrele romanike.