Stamatović, Branko, slikar (Kraljevo, 24. III 1941 – Titograd, sada Podgorica, 1991). Završio je → Umjetničku školu u Herceg Novom (1962), u klasi prof. → Vojislava Voja Stanića. Studije likovnih umjetnosti nastavlja u Zagrebu. Studijski je boravio u Italiji i Francuskoj. Njegovo slikarstvo satkano je od simboličkih vizija Crne Gore, nostalgičnog svijeta djetinjstva, crnogorskih pejzaža, jezerskih panorama, ljudske i animalističke figuracije, od čvrstog do asocijativnog, dekorativnog, sivoplavog tonaliteta, sa, ponegdje, akcentima narandžaste, crvene i oker – ekspresionističko slikarstvo lirskog naboja i neke fine sjete. Forme se prožimaju, preklapaju, planovi nadovezuju. Sve se prepliće, rastače i spaja kroz asocijativne, realno-irealne predstave u kompozicijama usklađenih likovnih elemenata i njihovih međuodnosa. Kod Stamatovića boja je osnovni gradivni element priče, uglavnom nanesena pastoznim kolorističkim postupkom. Narativ je rasterećen suvišnih iskaza. Ovdje se istorijsko i mitsko prepliće sa imaginativnim, kroz svojevrstan svijet simbola. Samostalne izložbe: Titograd (1954, 1956, 1958, 1962, 1964, 1966, 1968, 1970, 1972, 1976, 1990); Trst (1963); Budva (1968, 1977); Herceg Novi (1968); Novi Sad (1978). Kolektivne izložbe: Frankfurt (1967); Titograd (1968, 1979); Beograd (1970); Zagreb (1971); Rim, Bari, Pariz (1972, 1973); Kairo, Aleksandrija, Tunis, Ankara, Beograd. Dobitnik je Nagrade oslobođenja Titograda (1976). Član je ULUCG-a od 1968, od kada se pojavljuje i na izložbama Udruženja.