Marović-Stanić, Nada, vajarka, likovna pedagoškinja (Luštica, Herceg Novi, 13. III 1931 – Herceg Novi, 25. III 2012). Supruga slikara → Vojislava Voja Stanića. Prva, i dugo vremena jedina, žena vajar u crnogorskoj umjetnosti. Završila je 1957. → Umjetničku školu u Herceg Novom, u kojoj je jedno vrijeme radila kao nastavnica. Ona u kamenu pješčaniku razvija svoju epigramski sublimiranu plastičnu misao. Izabrala je kamen koji je invocira i podsjeća, po sopstvenom iskazu, na fakat da je Crna Gora „freska u kamenu”, da tu gotovo magično priroda podražava umjetnosti. Intimističke kreacije – kamene skulpture nastale su rafiniranom, lirsko-senzitivnom obradom kamena, dijelom već izobraženog mistikom i erotikom mora. Osobenom stilizacijom, bez naglašene deskriptivnosti, materijalizuje svoje emocije i ideje, gradi skulpture iskonske, arhetipske emanacije i neke egzotične, pokadšto totemske, amblematičnosti. Esenciju njenog tematsko-motivskog prosedea čine čovjek i animalističke skulpture. Harmoničnost, profinjena stilizacija u modeliranju likova i neki zatomljeni lirizam, karakterišu gro njenih radova, u kojima dominiraju parovi – amorovci. Mačka, slon i kentaur imaju vidno mjesto u njenom opservacionom fokusu. Reminiscencije na bokeljsko staro graditeljstvo očitavaju se na detaljima nekih figura, najvećma onih izvedenih u gipsu. Primordijalna ljepota i nepretencioznost krase njenu kompaktnu likovnu cjelinu, definisanu u svojoj stilskoj konsekvenciji i svojim ishodištima.