Knjaževska kancelarija za spoljne poslove. Do 1874. u nadležnosti Senata, najvišeg organa državne vlasti u Knjaževini Crnoj Gori, bili su sudski, upravni i administrativni poslovi iz svih oblasti državne uprave. Smatrajući da zbog novih društvenih i političkih okolnosti Senat ne može efikasno rukovoditi poslovima iz svih oblasti, knjaz → Nikola I Petrović Njegoš, aprila 1874, odlučuje da izvrši reformu ovog organa. Senat je zadržao ingerencije vrhovnog suda, a za upravno-administrativne poslove formirane su posebne uprave: vojna, finansijska, prosvjetna i za unutrašnje poslove, dok je za administrativne poslove u domenu spoljne politike formirana Knjaževska kancelarija za spoljne poslove. Za upravitelja Kancelarije knjaz je imenovao → Stanka Radonjića. Glavni zadatak Kancelarije bio je da vodi korespondenciju sa načelnicima i kapetanima u pograničnim oblastima prema Osmanskom carstvu, koji su imali obavezu da dostavljaju izvještaje o političkim prilikama i odnosima između pravoslavnog stanovništva i osmanske vlasti. Knjaževskoj kancelariji za spoljne poslove izvještaje su dostavljale i starješine pravoslavnog stanovništva koje je živjelo pod osmanskom vlašću. U slučaju vanrednih situacija, oružanih incidenata ili nasilja nad zagraničnim stanovništvom, Kancelarija je upućivala tajne izaslanike, koji su imali zadatak da naprave izvještaj o događaju. U vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875. (→ Hercegovački ustanci i Crna Gora 1852–1882), Kancelarija je dostavljala uputstva ili naredbe ustanicima. Zadatak Kancelarije bio je i izdavanje uvjerenja za crnogorske državljane, koji u susjednim državama ostvaruju neko pravo ili privređuju.