Bakić, Mitar (Zabrđe, Andrijevica, 1852 – Carigrad, 1903), diplomata. Završio je Bogosloviju na → Cetinju, a potom Duhovnu akademiju u Kijevu (1877). Političko-diplomatsku karijeru započeo je kao sekretar → Ministarstva inostranih djela Knjaževine Crne Gore, a kratko je bio i član Velikog suda. Od 1884. do 1887. obavljao je funkciju crnogorskog poslanika (u rangu otpravnika poslova) u Carigradu. Nakon smrti poslanika → Mitra Plamenca, 1890. po drugi put je imenovan za crnogorskog otpravnika poslova u Carigradu, a nakon 1893. će postati izvanredni poslanik i jedini crnogorski diplomata sa stalnom akreditacijom u nekoj zemlji. Tokom boravka u Carigradu, intenzivno se bavio rješavanjem crkvenog pitanja u evropskoj Turskoj, a bio je zaslužan i za ponovno uspostavljanje zvaničnih odnosa Crne Gore sa Grčkom i Bugarskom. Bio je angažovan i prilikom formiranja tzv. Kritskog odreda (→ Crnogorska misija na Kritu), otvaranja → Crnogorskog konzulata u Skadru, ali i rješavanja Beranske krize (1898), odnosno crnogorsko-osmanskih pograničnih sukoba.

Literatura: R. M. Raspopović, Diplomatija Crne Gore 1711–1918, Podgorica – Beograd, 1996; P. Popović, Odnosi Srbije i Crne Gore u XIX veku, 1803–1903, Beograd, 1987; N. Hajduković, Memoari, Podgorica, 2000; Đ. Pejović, Politika Crne Gore u Zatarju i Gornjem Polimlju, 1878–1912, Titograd, 1973; B. Babić, Kritski odred, Podgorica, 2006.

N. Zečević