Compositae (Asteraceae), glavočike, najbrojnija i jedna od najprepoznatljivijih porodica u našoj flori. Karakterišu ih cvjetonosne glavice, često obavijene zelenim i čašicolikim ovojnim listićima, zbog kojih cvast na prvi pogled liči na cvijet. Zapravo, ovojni listići podsjećaju na čašicu, osovina cvasti na cvjetište, a cvjetovi na mnoštvo latica, prašnika i tučkova. U središtu cvjetonosne glavice bijele rade (Bellis perennis L.) ili suncokreta (Helianthus annuus L.) nalazi se mnoštvo sitnih, cjevastih cvjetova iz kojih viri prašnička cijev i jedan dvograni vrat tučka. „Latice” sa oboda cvasti su zapravo jezičasti cvjetovi. Ali nijesu glavice svih glavočika građene na ovaj način i kombinovane od unutrašnjih cjevastih i spoljašnjih jezičastih cvjetova. One mogu biti i monotipske – građene samo od jezičastih cvjetova (maslačak Taraxacum officinale F. H. Wigg., vodopija Cichorium intybus L.) ili samo od cjevastih (smilje Helichrysum italicum (Roth) G. Don, bodeč Carduus nutans L.). Upravo na osnovu građe glavice ova porodica se dijeli na dvije potporodice: Tubiliflorae (tubule = cjevčice) i Liguliflorae (ligule = jezičci). Prvoj pripadaju rodovi sa kombinovanim ili monotipskim cjevastim glavicama, a drugoj oni sa monotipskim jezičastim glavicama.

Glavočike zastupljene u našoj flori većinom obuhvataju zeljaste biljke, rjeđe dijelom odrvenjele (smilje Helichrysum italicum (Roth) G. Don), uglavnom sa olistalim stablima, naizmjeničnim, izuzetno naspramnim listovima (konjski petrovac → Arnica montana L.), sa cijelim ili dijeljenim liskama, nekad bodljasto nazubljenim (Scolymus hispanicus L., Cirsium vulgare (Savi) Ten.). Listovi takođe mogu biti i u prizemnoj rozeti (bijela rada, maslačak). Glavice su pojedinačne ili u cvastima (povratić Tanacetum vulgare L.). Ovojni listovi nekad mogu biti bodljasti (magareći trn Silybum marianum (L.) Gaertn.) ili nositi specifične privjeske (rod → Centaurea L.). Cvjetovi su bijele, žute, roze, lila ili plave boje, sa izmijenjenom čašicom, koja je u vidu dlaka (jednostavnih ili rasperanih), čekinja, ljuspi, krunice ili nekad potpuno nedostaje. Obično je dugotrajna, ostaje na plodu i pomaže njegovom rasijavanju. Plod je oraščica tipa ahenije.

Glavočike naseljavaju širok spektar staništa, počev od onih primorskih i slanih (Limbarda crithmoides (L.) Dumort. = Inula crithmoides L., Tripolium pannonicum subsp. tripolium (L.) Greuter = Aster tripolium L.), do visokoplaninskih i zatravnjenih (runolist → Leontopodium nivale (Ten.) Hand.-Mazz.). Česte su i na ruderalnim staništima i dio su invazivne flore Crne Gore (→ Ambrosia artemisiifolia L., Erigeron annuus (L.) Desf., Erigeron bonariensis L., Erigeron canadensis L., Erigeron sumatrensis Retz., Xanthium orientale subsp. italicum (Moretti) Greuter). Čak 108 glavočika iz naše flore su → endemi Balkanskog poluostva. Rodovi → Hieracium L. i Centaurea L. se ističu brojem endemičnih vrsta, a neke imaju klasično nalazište u Crnoj Gori: Hieracium gusinjense J. Scheff. & Zahn, Hieracium montenegrinum Freyn, Hieracium naegelianum Pančić, Centaurea nicolae Bald., Centaurea gjurasinii Bošnjak, Centaurea crnogorica Rohlena. Na listi zakonom zaštićenih biljaka nalazi se 21 predstavnik porodice Asteraceae (Compositae) (od već pomenutih: Arnica montana L., Centaurea gjurasinii Bošnjak, Hieracium gusinjense Schefer & Zahn ex Rech. fil., Hieracium montenegrinum Freyn, Leontopodium alpinum Cass., kao i Leucanthemum chloroticum A. Kerner & Murb., Petasites doerfleri Hayek, Senecio paludosus L.). Obuhvataju i ekonomski značajne biljke: jestive (salata Lactuca sativa L., artičoka Cynara scolymus L., suncokret Helianthus annuus L.), medonosne i ljekovite (hajdučka trava Achillea millefolium L., pelim Artemisia absinthium L., kamilica → Matricaria chamomilla L., neven Calendula officinalis L., cikorija Cichorium intybus L.) i ukrasne (hrizanteme Chrysanthemum L. i kadifice Tagetes L.).