Terofite, zeljaste biljke koje kompletan ontogenetski razvoj (životni ciklus) završe u jednoj vegetacijskoj sezoni, pa se zovu jednogodišnje biljke (podjela životnih formi prema danskom ekologu Christianu Raunkieru, koji je kao kriterijum podjele uzeo položaj organa koji opstaju tokom nepovoljnog perioda godine). Nepovoljan period godine preživljavaju u obliku sjemena. S obzirom na to da je u sjemenu akumulirana mala količina hranljivih materija, terofitama je potrebna duga vegetacijska sezona da bi uspjele da završe svoj životni ciklus od klijanja do plodonošenja. Zbog toga najčešće naseljavaju topla područja, odakle potiče i njihov naziv – gr. theros – toplo godišnje doba, phyton – biljka, dok se u hladnim zonama rijetko bilježe. Terofite preferiraju otvorena staništa: kamenjare, livade, pješčane dine, ruderalne površine oko naselja; pripada im većina korovskih vrsta. U Crnoj Gori najviše terofita ima u mediteranskoj zoni, gdje dominiraju u flori većine područja. Idući ka unutrašnjosti i prema većim nadmorskim visinama, njihovo učešće u biološkom spektru se smanjuje, ali se bilježe na teritoriji cijele države. Široko rasprostranjenje u Crnoj Gori imaju sljedeće terofitske vrste: hoću-neću ili rusomača (Capsella bursa-pastoris (L.) Medicus), mišjakinja (Stellaria media (L.) Vill.), mrtva kopriva (Lamium purpureum L.), vidovčica (Anagallis arvensis L.). Sve nabrojane biljke imaju nježan korijen, što je tipična karakteristika jednogodišnjih vrsta. Terofite su dominantna životna forma na → NATURA 2000 staništu *6220 Pseudostepe sa travama i jednogodišnjim biljkama klase Thero-Brachypodietea, koje je u zemljama Evropske unije prepoznato kao prioritetno za zaštitu. U Crnoj Gori ovo stanište ima najširu distribuciju na Primorju, ali se javlja i u okolini → Skadarskog jezera, Danilovgrada, Podgorice, Nikšića. Karakteristične terofitske trave, koje rastu na ovom staništu, jesu: Brachypodium distachyum (L.) P. Beauv. i Brachypodium ramosum (L.) Roemer & Schultes, a javljaju se i: Lagurus ovatus L. i Aira capillaris Host.