Ljekovite biljke, biljne vrste koje se koriste u službenoj ili narodnoj medicini kao izvor ljekovite sirovine ili droge. Ljekovita biljna sirovina (droga) je osušeni, rjeđe svježi biljni organ ili dio biljke: list (folium), cvijet (flos), plod (fructus), śeme (semen), nadzemni dio biljke u cvijetu (herba), pupoljak (gemma), kora (cortex), korijen (radix), rizom (rhizoma), krtola (tuber), lukovica (bulbus), koji se kao takvi koriste u terapiji, ili služe za dalju preradu radi dobijanja ljekovitih sredstava ili fitopreparata (fitofarmaka). Terapeutski efekat ljekovite sirovine, ekstrakta i fitopreparata zavisi od aktivnih supstanci. To su prirodna hemijska jedinjenja, najčešće sekundarni metaboliti, koji ispoljavaju specifičan fiziološki efekat na živi organizam. Toj grupi jedinjenja pripadaju: alkaloidi, heterozidi ili glikozidi (antraglikozidi, cijanogeni i sumporni heterozidi, fenolni i polifenolni heterozidi, gorki heterozidi, kardiotonični heterozidi, saponozidi), tanini, etarsko ulje (esencijalna ili eterična ulja), masno ulje, vitamini, gume i sluzi. Ljekovite sirovine sadrže i prateće ili balastne supstance, koje mogu da potenciraju, ili inhibiraju farmakološki efekat aktivnih supstanci. U flori Crne Gore više stotina vrsta ima provjerena ljekovita svojstva, a mnoge od njih i značajne farmakomedicinske vrijednosti. Upotreba biljaka u narodnoj medicini u Crnoj Gori ima dugu tradiciju, pa se i prvi podaci o flori Crne Gore odnose na ljekovite biljke. → Mutius von Tommasini, italijanski botaničar, zabilježio je 1827. godine ljekovite biljne vrste iz → Boke Kotorske, koje su seljaci sa okolnih planina donosili na pijacu u Kotoru. Najpotpuniji pregled ljekovitih biljnih vrsta u Crnoj Gori dao je → Vukić Pulević 1965. godine u radu Prilog poznavanju ljekovitog bilja u flori Crne Gore, njegovo iskorišćavanje i zaštita. U prilogu su za oko 300 ljekovitih vrsta dati: latinski nazivi, najčešća narodna imena, podaci o djelovima koji se sabiraju, staništa i najčešći lokaliteti. Intenzivna i sistematska istraživanja ljekovitih biljaka u Crnoj Gori sprovodi od sredine 20. vijeka Institut „Josif Pančić” iz Beograda. U novije vrijeme publikovano je nekoliko značajnih radova o ljekovitim biljkama Crne Gore, među kojima se naročito ističu tri knjige regionalnog opsega: o rožajskom području pisali su Radomir Lakušić i Halil Markišić (1989), za bjelopoljski kraj Jasmina Balijagić, Miodrag Jovančević i Mujo Vreva (2010) i za danilovgradsko područje Dragan Dragović (2013). Prema Farmakopeji Evrope iz 2006. godine, droge od većeg broja ljekovitih vrsta crnogorske flore zvanično su priznate u naučnoj medicini i veterini (oficijelne droge). Međutim, mnogo je više vrsta koje još nijesu priznate (neoficijelne droge), ali se upotrebljavaju u narodnoj medicini i homeoterapiji. Ljekovite biljke Crne Gore, odnosno biljne droge zastupljene u Ph. Eur. 6.0 jesu: Achillea millefolium L., Agrimonia eupatoria L., Alchemilla vulgaris L., Althaea officinalis L., Arctostaphylos uva-ursi (L.) Sprengel, → Arnica montana L., Artemisia absinthium L., Atropa belladonna L., Ballota nigra L., Betula pendula Roth, Carum carvi L., Centaurea cyanus L., Chelidonium majus L., Cichorium intybus L., Colchicum autumnale L., Convallaria majalis L., Crataegus monogyna Jacq., Datura stramonium L., Digitalis lanata Ehrh., Erythraea centaurium Pers., Epilobium angustifolium L., Filipendula ulmaria (L.) Maxim, Foeniculum vulgare Miller, Gentiana lutea L. subsp. symphyandra (Murb.) Hayek, Gentiana punctata L., Geranium robertianum L., Hedera helix L., Humulus lupulus L., Hyoscyamus niger L., Hypericum perforatum L., Juniperus communis L. subsp. nana Syme, Linum usitatissimum L., Lythrum salicaria L., Malva sylvestris L., Matricaria chamomilla L., Melissa officinalis L., Mentha × piperita L., Ononis spinosa L., Orchis morio L., Origanum vulgare L., Pinus mugo Turra, Plantago lanceolata L., Polygonum aviculare L., Potentilla erecta (L.) Räuschel, Primula elatior (L) Grufb., Primula veris Hudson, Pulmonaria officinalis L., Rhamnus frangula L., Rosa canina L., Rosa pendulina L., Salix purpurea L., Salvia officinalis L., Sambucus nigra L., Solidago virgaurea L., Tanacetum parthenium (L.) Schultz-Bip., Taraxacum officinale Weber, Thymus serpyllum L., Thymus vulgaris L., Tilia cordata Miller, Tilia platyphyllos Scop., Urtica dioica L., Vaccinium myrtillus L., Valeriana officinalis L. Pored ovih vrsta, čije su droge oficijelne u Farmakopeji Evrope iz 2006. godine, u flori Crne Gore zastupljene su i mnoge druge vrste od kojih biljne droge propisuju nacionalne farmakopeje evropskih država.