Kserofite, biljke područja u kojima postoji kraći ili duži sušni period. Njihove adaptacije su se razvijale u dva pravca: dobro razvijenim korjenovim sistemom obezbijediti što veću količinu vode i različitim strategijama omogućiti što efikasnije čuvanje vode. Biljke su razvile različite strategije za preživljavanje sušnog perioda, pa u skladu sa tim postoji nekoliko grupa kserofita. Kserofite koje izbjegavaju sušu, nemaju nikakvih prilagođenosti za sušni period. Ovdje spadaju efemerne i poikilohidrične kserofite. Efemerne vrste kompletan životni ciklus završe u povoljnom periodu godine. Tipični predstavnici ove grupe u Crnoj Gori su proljećnice na mediteranskim i submediteranskim kamenjarima. Poikilohidrične biljke sa nastupanjem sušnog perioda gube veliku količinu vode i prelaze u neaktivno stanje. Jedina poikilohidrična cvjetnica u Crnoj Gori je → Ramonda serbica Pančić. Kserofite koje tokom sušnog perioda redukuju transpiracionu površinu tipični su elementi flore suptropskih oblasti, dok u Crnoj Gori imaju samo jednog predstavnika – drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides L.). Hemikserofite se odlikuju dubokim korijenom koji dospijeva do podzemne vode, tako da njihovi nadzemni organi nemaju zaštitnih tvorevina. Kserofite koje su građom adaptirane da budu aktivne tokom sušnog perioda obuhvataju sukulente i sklerofite. Sukulente magacioniraju vodu u tijelu i koriste je tokom sušnog perioda godine. Najtipičnije sukulente su kaktusi, karakteristični elementi pustinjske flore. U Crnoj Gori su sukulente predstavljene rodovima → Sedum L., → Sempervivum L., dok su sklerofite mnogo brojnije. Vječnozelenim sklerofitama, čiji listovi imaju debelu kutikulu kao zaštitu od transpiracije, pripadaju mnogi elementi makije: mirta, zelenika, hrast crnika. Listopadnim sklerofitama, koje su od prevelikog gubitka vode zaštićene gustim dlakavim pokrivačem, pripadaju: pelim (→ Salvia officinalis L.), žuto smilje (Helichrysum italicum (Roth) G. Don fil., divizma (→ Verbascum L.) i druge.