Kraška polja, zaravnjene površine sa veoma često plodnim i obrađenim tlom. Kraška polja važe za jedan od pejzažno najfascinantnijih elemenata Dinarskog krša. U morfološkom smislu ne predstavljaju samo zaravan, već i zavalu u kojoj su se formirala. Zatvorenog su ili dijelom otvorenog tipa, tj. potpuno ili djelimično „uokvirena” sa visokim obodom. U određenom dijelu godine su vlažna ili plavna. Nastanak zaravni kraških polja se vezuje za doba glacijacije, jer je priroda nanesenog supstrata morenska i/ili fluvioglacijalna. U zavisnosti od hidrografije razlikuju se tri tipa polja: suva, periodično plavljena i permanentno plavljena (jezerska). Pored → Ćemovskog, naša najpoznatija polja su: Nikšićko, Grahovsko, Dragalj, Njeguško, Cetinjsko, Kopilje i Radovče. Pozicionirana su u centralnom i južnom dijelu zemlje. Najkontinentalnije je Nikšićko polje, koje važi za jedno od vodom najbogatijih polja čitave dinarske kraške oblasti. Na njemu izbijaju brojni, stalni izvori i vrela, a dva osnovna vodotoka su rijeka Zeta sa gornjepoljskim vodotocima i njena pritoka Gračanica. Na njemu su formirane i vještačke akumulacije: Krupac, Slano, Slivlje, Vratac. Nikšićko polje ne predstavlja jednoličan prostor, već se sastoji od nekoliko manje ili više izdvojenih sekundarnih polja: Gornje polje, Krupačko polje i Slano polje sa ogrankom Kuside. Na tom dinamičnom prostoru, u kojem se susreću uticaji kontinenta i Mediterana i čiji je dio stalno pod vodom ili povremeno plavljen, a tokom ljeta suv, smjenjuje se čitav niz biljnih zajednica od onih vodenih i vlažnih pa do suvih. Ostala naša polja su siromašna vodom i nemaju stalne tokove. Ipak, na većini njih se stvaraju tokovi privremenog karaktera, koji u doba jakih i dugotrajnih jesenjih kiša ili na proljeće po kopnjenju snijega, izazivaju mjestimična i kratkotrajna plavljenja. Tokom ljeta, koja su suva i izuzetno topla i sama polja se isušuju, pa se u takvom ekološkom ambijentu razvija raznolika flora i vegetacija suvih, polusuvih do umjerenih travnjaka. Kao stanište travnjaci nijesu samo od izuzetnog značaja za biljke, već i za brojne različite grupe organizama. Posmatrano na manjim površinama, diverzitet travnatih staništa čak nadmašuje tropske kišne šume. Vraćajući fokus samo na biljke, naša kraška polja su stanište brojnih vrsta od izuzetnog konzervacijskog značaja: Nikšićko polje za dalmatinski zvončić Edraianthus dalmaticus (A. DC.) A. DC., koji po IUCN kategorizaciji ima status kritički ugrožene vrste (CR) u flori Crne Gore; Nikšićko polje i Kopilje za Peterovu preskočicu Succisella petteri (Jos. Kern. & Murb.) Beck, vrstu sa nacionalne liste zakonom zaštićenih biljaka; Grahovsko polje za gorsku rutu → Haplophyllum patavinum (L.) G. Don., koja se nalazi na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih biljaka, a po IUCN kategorizaciji ima status ugrožene vrste (EN) u flori Crne Gore, zatim Thymus bracteosus Vis. ex Benth., sa statusom ranjive vrste (VU) u flori Crne Gore, Knapov karanfil Dianthus knappii (Pant.) Borbás, vrste sa nacionalne liste zakonom zaštićenih biljaka; Kopilje polje, Radovče, Grahovsko i Dragaljsko polje za dalmatinski zumbul Hyacinthella dalmatica Chouard, koji je na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih vrsta, kaćunak Anacamptis morio (L.) R. M. Bateman, Pridgeon & M. W. Chase, pčelicu Ophrys scolopax Cav. subsp. cornuta (Steven) E. G. Camus zaštićene nacionalnom i međunarodnom legislativom. U posljednje vrijeme je izražen trend gubitka travnatih površina na kraškim poljima, bilo radi kultivisanja zemljišta ili gradnje. Zaštiti preostalih fragmenata poluprirodne vegetacije treba dati prioritet, jer je upravo ona ekvivalent nekih važnih → NATURA 2000 staništa: 6540 – Submediteranski travnjaci Molinio-Hordeion secalini, 3180 – Povremena kraška jezera (turlozi), 6210 – Poluprirodne suve karbonatne livade i pašnjaci sa facijesima žbunjaka (Festuco-Brometalia).