Hirc, Dragutin, hrvatski prirodnjak i botaničar (Zagreb, 16. IV 1853 – Zagreb, 1. V 1921). U Zagrebu je završio nižu gimnaziju i preparandiju (učiteljsku školu). U početku je službovao u Lukovu Dolu kod Severina, a potom u Sisku, đe je predavao prirodno-matematičku grupu predmeta. Godine 1877. premješten je u Bakar. Rano stupa u kontakt sa Josipom Schlosserom i Ljudevitom Vukotinovićem, što ga okreće botanici. Početkom XX vijeka, Hirc se trajno nastanjuje u Zagrebu, đe najduže radi u Botaničkom zavodu, što mu je omogućilo da pripremi svoje najvažnije radove. Hirc je u → Boku Kotorsku dolazio u dva maha: prvi put je bio u avgustu 1907. kada je obilazio širu okolinu Kotora, a drugi put u junu 1908. kada se zadržao u okolini Herceg Novog i Igala. Zapažanja iz Boke, dopunjena dragocjenim literaturnim podacima, Hirc je objavio 1912. u zagrebačkom Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva. Hirc je najviše botanizirao u okolini Kotora, a obilazio je i druga mjesta: Perast, Risan, Morinj i Tivat. Florističke zabilješke prilično su mu skromne, čak i oskudne, jer se sastoje iz najjednostavnijeg nabrajanja biljaka. Zato su tekstovi koje je pisao Hirc dobili na značenju po drugim kazivanjima, počev od toponimskih, pa do hidrogeografskih i klimoregionalnih. Značajan je i njegov osvrt na istoriju florističkih istraživanja Boke Kotorske i planine → Orjen. U vremenu 1903–1912. u Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) publikovano je u 12 nastavaka njegovo obimno djelo Revizija hrvatske flore, čime nije i dovršeno. U pomenutom djelu nalazi se dosta florističkih podataka iz Boke, sa Orjena, kao i iz dublje unutrašnjosti Crne Gore.