
Ara posvećena Silvanu, II–IV v., Komini, Pljevlja
Silvan (lat. Silvanus), rimsko božanstvo divlje prirode. Poštovan je kao bog neobrađene zemlje, međa, šuma i sveg rastinja, ali i kao bog lova, zaštitnik pastira i stada, seljaka i njihovih imanja, o čemu govore njegovi epiteti domesticus, argestis i orientalis. Poštovan je i kao božanstvo plodnosti, poistovjećivan sa arkadskim Panom, pa se nerijetko prikazuje sa kozijim nogama i rogovima. Najčešće se predstavlja u vidu nagog, bradatog muškarca sa šišarkama bora u dugoj kosi i pedumom, tj. pastirskim štapom, borovom granom ili voćarskim / vinogradarskim nožem u ruci, dok je kraj nogu prikazan pas. Silvan pripada grupi omiljenijih božanstava u rimskoj → Dalmaciji, posebno u unutrašnjosti provincije, o čemu svjedoče brojni epigrafski i likovni spomenici. Sa velikom sigurnošću se može reći da predstavlja omiljeno božanstvo u Municipiumu S... (→ Komini kod Pljevalja) odakle potiče više žrtvenika sa inskripcijom S(ilvano) A(ugusto) S(acrum). Na ovom području Silvan je vjerovatno poštovan i kao zaštitnik → rudarstva, u prilog čemu bi govorila i posveta iz obližnjeg Kolovrata kod Prijepolja.
Literatura: C. Patsch, „Archaeologische-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der römischen Provinz Dalmatien”, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina, 4, 1896, 276–296; Н. Вулић, „Антички споменици наше земље”, Споменик СКА, 98, 1941–1948, 145, 335; M. Mirković, „Iz istorije Polimlja u rimsko doba”, Godišnjak CBI ANUBiH, XIV, 1975, 105; CIL III, 08305; CIL III 08306; ILJug 1700; ILJug1733; Д. Срејовић, A. Цермановић-Кузмановић, Речник грчке и римске митологије, Београд, 1979; M. Ружић, „Силван и Херкул у загробним веровањима становника Муниципијума С...”, Архаика, 2, 2008, 103–118.
J. Cvijetić