Crkva pod Sokolom prije rekonstrukcije, Zagrađe, Plužine (1970)

Crkva na Zagrađu, ostaci srednjovjekovne crkve u podgrađu Soko grada kod Plužina. Soko gradom je stolovao Sandalj Hranić Kosača, do smrti (1435), a nakon njega herceg Stjepan Vukčić Kosača (1435–1466), sve do pada grada pod Osmanlije (1465). Nakon osmanskog osvajanja, crkva je razrušena i u takvom stanju je ostala nekoliko vjekova. Arheološka i arhitektonska istraživanja crkve vršena su 1972, kada je utvrđeno da je njena dužina 16 m, širina u ravni istočnog zida 9 m, zapadnog zida oko 7 m, dok je visina bila 11 metara. Unutrašnjost je podijeljena na tri traveja. Oltarski prostor zasveden je gotičkim svodom, odijeljen je od naosa zidanim ikonostasom, dok je prostor proskomidije i đakonikona zasveden poluobličastim svodovima. Kupola počiva na osmostranom kubusu koji natkriva centralni travej. Nad kubusom se nalazi niski osmostrani tambur sa četiri prozora, koji nosi kalotu kubusa. Crkva je građena od grubo tesanih kvadera krečnjaka, polaganih u redove. Svodovi kupole su zidani od sige; zidovi crkve nijesu oslikavani živopisom. U unutrašnjosti crkve je bio oštećeni stećak u obliku sljemenjaka, dimenzija 1,8 x 0,7 metara. Herceg Stjepan nije sahranjen pod stećkom u svojoj zadužbini koju je sagradio u posljednjim decenijama svog života. Preminuo je u gradu Novom (danas → Herceg Novi) 22. maja 1466; tada je crkva u Zagrađu bila već razrušena. Uz crkvu na Zagrađu sa sjeverne strane nalaze se ostaci prizidanog paraklisa. Crkva pod Soko gradom predstavlja najmonumentalniju sakralnu građevinu XV v. podignutu u oblasti kojom su vladale Kosače. Hercegova zadužbina podignuta je u tradiciji raškog graditeljstva. U arhitekturi crkve prepoznaju se elementi islamskog graditeljstva, na što ukazuje i spoljašnji izgled građevine koja, sa naglašenom osmostranom kupolom postavljenom na osmostranom niskom postolju, podsjeća na arhitektonska rješenja džamija. Graditelj crkve u Zagrađu je spojem elemenata gotičkog graditeljstva i islamske arhitekture stvorio osoben arhitektonski izraz. Crkva je u cjelosti obnovljena devedesetih godina XX v. i umnogome je izmijenjen njen prvobitni izgled. Izgubljeni su mnogi arhitektonski elementi koji su krasili ovu monumentalnu srednjovjekovnu crkvu. U blizini crkve nalaze se → Grčko groblje u Zagrađu i → Soko grad u Zagrađu.

Literatura: S. Ćirković, Stefan Vukčić Kosača, Beograd, 1964; М. Ковачевић, „Црква под средњовековним градом Соколом”, Старинар, XVIII, 1967, 221–224; В. Ђурић, „Умјетност”, Историја Црне Горе, II/2, Титоград, 1970, 448–452; Č. Marković, R. Vujačić, Spomenici kulture Crne Gore, Novi Sad – Cetinje, 1997; М. Поповић, „Соко град над Шћепан Пољем”, Шћепан Поље и његове светиње кроз вјекове, Зборник радова са научног скупа (Плужине, 24–25. септембар 2006), Беране, 2010, 17–60.

M. Cerović