Soko grad u Zagrađu, srednjovjekovno utvrđenje u Šćepan Polju kod Plužina. U prijestonom gradu vladarske porodice Kosača, na stjenovitom uzvišenju, stolovali su Sandalj Hranić Kosača (1392–1435) i Stjepan Vukčić Kosača (1435–1466). Prvi put se Soko kao „stolno mjesto” navodi u istorijskim izvorima 24. juna 1419, u povelji vojvode Sandalja Hranića Kosače, koji sa braćom ustupa svoju polovinu Konavala Dubrovčanima, kao i naziv Stipan Polje za Šćepan Polje. U povelji iz 10. oktobra 1435, koju je izdao vojvoda Stjepan Vukčić Kosača sa dubrovačkim poslanicima, navodi se slavni dvor u Sokolu. U poveljama kojima je aragonsko-napuljski kralj potvrđivao posjede herceg Stjepana Vukčića Kosače, Soko grad se uvijek pominjao na prvom mjestu kao glavno hercegovo utvrđenje, po kome se u nekim zapadnim izvorima uz titulu pominje „od Sokola”. Poslije osvajanja Osmanlija 1465. razoreni su sakralni i profani objekti u Sokolu, kao i u njegovom podgrađu, pa su ostaci srednjovjekovnog grada i sada vidljivi na strmim stijenama iznad Pive. Arheološka istraživanja srednjovjekovnog grada Soko nijesu do sada vršena. Cio prostor uzvišenja je prekriven gustom šumom, pa se teže razaznaju ostaci bedema utvrđenja i objekata u Soko gradu. Uočava se da su bedem i kule građeni na mjestima gdje prirodna odbrana nije bila dovoljna. Prilaz gradu bio sa jugoistoka, preko jedne zaravni sa više građevina, gdje je branjen jednom snažnom kulom. Pretpostavlja se da je upravo na toj zaravni mogao biti dvorski kompleks Stjepana Vukčića Kosače. Na vrhu uzvišenja su tragovi objekta sa svodom i otvorom na južnoj strani (moguće je da je to bila cistijerna), kao i zidovi, za koje se pretpostavlja da su ostaci dvorske crkve. Sjeverno od ovog objekta u vertikalnoj stijeni su uklesana dva sjedišta „klupe” sa koje se pruža pogled na kanjon Pive i okolinu. Ostatke objekata na utvrđenju Soko opisuje → Pavel Apolonovič Rovinski, koji smatra da je Soko vlastelinski ljetnjikovac Kosača, a ne grad – utvrđenje. Ispod utvrđenja nalaze se → Crkva na Zagrađu, a istočno nekropola stećaka → Grčko groblje u Zagrađu.

Literatura: Lj. Stanojević, Stare srpske povelje i pisma, I/1, Beograd, Sremski Karlovci, 1929; S. Ćirković, Stefan Vukčić Kosača, Beograd, 1964; П. Мијовић, М. Ковачевић, Градови и утврђења у Црној Гори, Београд–Улцињ, 1975; M. Dinić, „Zemlje hercega sv. Save”, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978, 194; P. A. Rovinski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, IV, Cetinje, 1994; M. Popović, „Soko grad nad Šćepan Polju”, Zbornik radova sa naučnog skupa „Šćepan Polje i njegove svetinje kroz vjekove”, Plužine, 24–25. septembar 2006, Berane, 2010, 17–61.

M. Cerović