Direktno rodni hibridi, hibridi nastali ukrštanjem američke loze sa evropskom lozom u cilju zaštite od filoksere. Predstavljaju prvu generaciju hibrida otpornih prema → filokseri. Ovi hibridi su najstariji rodni hibridi, od čijeg grožđa nije dozvoljena proizvodnja vina, niti njegovo stavljanje u promet. U Crnoj Gori je, od 942 ha pod vinogradima (1955), direktno rodnih hibrida bilo na oko 13 ha, odnosno 395.735 → čokota. Rodni hibridi su (1959) bili zastupljeni u Barskom polju i Mišićima (Spič). U tom periodu, u zetskim katastarskim opštinama postojale su velike površine pod vinogradima sa hibridnom lozom. Rodnih hibrida bilo je i u Ulcinjskom vinogorju, koji su redovno rađali, a nijesu uništeni od plamenjače (→ Bolesti vinove loze). U Crnoj Gori se gajio direktno rodni hibrid izabela („amerikanka”). Ovaj hibrid gajio se u područjima gdje evropska loza nije mogla da se održi zbog osjetljivosti prema plamenjači (plavna područja neposredno uz Skadarsko jezero, koja su većim dijelom godine pod vodom) i na površinama sa većim nadmorskim visinama, na kojima vinova loza ne može da uspijeva. U vinogradarskim područjima Crne Gore, direktno rodni hibridi danas se uglavnom gaje kao pojedinačni čokoti ispred kuća na horizontalnom → naslonu vinove loze, krevetima, odrinama (pergolama) radi hladovine.

LITERATURA I IZVOR: M. Mićunović, „Stanje poljoprivrede u NR Crnoj Gori i mjere za njeno unapređenje”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1955; M. Ulićević, „Neka iskustva sa stonim sortama vinove loze u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1956; M. Ulićevic „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo,Titograd, 1959; Lj. Pejović, „Rezultati proučavanja nekih direktno rodnih hibrida vinove loze u Lješkopolju kod Titograda”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1991; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, 1977, Titograd.

A. Martić