Čaša za degustaciju vina

Postupak degustacije vina

Ocjenjivački list OIV-a

Degustacija vina, senzorno ispitivanje izgleda, bistrine, mirisa i ukusa vina. Postoji više tipova degustacija: horizontalna (ocjenjivanje vina iz iste godine berbe), vertikalna (ocjenjivanje vina iz različitih berbi), slijepa (degustatori nemaju nijednu informaciju o vinima) i poluslijepa (degustatorima je poznat tip vina, ali ne i njegovo porijeklo). Degustaciona prostorija treba da bude prirodno osvijetljena, izolovana i bez uticaja stranih mirisa. Pozadina naspram koje se vino posmatra treba da bude bijela, a degustator ne smije na sebi imati jake parfemske mirise, koji bi mogli uticati na percepciju → aroma u vinu. Za degustaciju se koriste degustacione čaše, koje se pune do istog nivoa (1/4–1/3 čaše). Degustacija se sastoji od više faza: posmatranje izgleda vina (→ boja vina i bistrina), mirisanje vina dok miruje u čaši, kao i aroma koje se oslobađaju kada se čaša lagano zavrti, probanje vina, sa fokusom na senzacije koje vino ostavlja dok je u ustima i na after taste, kada se vino proguta. Najčešća metoda ocjenjivanja vina u svijetu je metoda → Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV) od 100 bodova. Za izgled vina maksimalan broj bodova je 10, za miris 30, a za ukus i aromu u ustima 50, dok je sveukupnu harmoničnost vina moguće maksimalno ocijeniti sa 20 bodova.

LITERATURA: R. S. Jackson, Wine Science – Principles and applications, San Diego, 2008; R. S. Jackson, Wine tasting: A professional handbook, Amsterdam, 2009.

S. Šućur-Radonjić