Žižić, Pavle (Polja, Mojkovac, 1891 – Bijelo Polje, 1967), učitelj. Osnovnu školu završio je u Poljima, a gimnazijsko obrazovanje sticao je u Kruševcu, na Cetinju i u Podgorici. Učiteljsku školu završio je u Negotinu. Karijeru učitelja započeo je u Podbišću 1914. godine. Potom je službovao u Štitarici, Pančevu, Sremu, Sjenici i u drugim mjestima. Bio je poslanik KPJ u Skupštini Kraljevine SHS. Određen je za rukovodioca kulturno-prosvjetnog rada pri AVNOJ-u na oslobođenoj teritoriji zapadne Bosne i Dalmacije. U septembru i oktobru 1944. organizovao je otvaranje škola u Bjelopoljskom srezu – u selima i u gradu, kao i tečajeve za opismenjavanje odraslih. U tom periodu otpočeo je proces osnovnoškolskog obrazovanja u Bijelom Polju (→ Osnovna škola „Dušan Korać”, Bijelo Polje), kao i u većini bjelopoljskih sela, tako da se u oktobru 1944. u školskim klupama nalazilo oko 3.000 učenika. Organizovao je i radionicu za izradu školskog pribora i učila. Bio je prvi direktor Niže realne gimnazije u Bijelom Polju, koja je počela sa radom 1945. godine. Više godina bio je povjerenik (referent) za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora Bjelopoljskog sreza. Osnovna škola u Njegnjevu (→ Osnovna škola „Pavle Žižić”, Njegnjevo, Bijelo Polje) nosi njegovo ime od 1967. godine.