Vuković, Gavro (Lopate, Lijeva Rijeka, 1852 – Berane, 1928), diplomata. Osnovnu školu pohađao je u Manastiru Đurđevi stupovi (→ Osnovna škola „Vuk Karadžić”, Berane) i na Cetinju, a gimnaziju u Nici i Beogradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu (1873). Godine 1874. imenovan je za sekretara Senata. Tokom crnogorsko-turskog rata (1876–1878) bio je sekretar komandanta Glavnog štaba crnogorske vojske. Službovao je u Crnogorskom poslanstvu u Carigradu, prvo kao sekretar, potom kao otpravnik poslova (1879–1880; 1882–1884), a onda je imenovan za člana Velikog suda. Bio je zastupnik ministra inostranih djela Knjaževine Crne Gore (1889–1890) i ministar u istom domenu (do 1905). Nakon ministarske funkcije dobio je zvanje vojvode. Uticao je i na prosvjetnu politiku Crne Gore, posebno kada je bilo u pitanju školovanje crnogorske omladine u inostranstvu. Bio je zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova (1903–1905) kada je donesen Zakon o uređenju nadzora nad osnovnijem školama u Crnoj Gori (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu) (1905). Tim zakonom decentralizovana je prosvjetno-pedagoška služba. Godine 1905. ustanovljen je i Prosvjetni savjet Crne Gore (→ Nacionalni savjet za obrazovanje), kao stručno-savjetodavno tijelo. Na mjestu predsjednika Državnog savjeta bio je od 1905. do 1907. godine. Biran je i za poslanika Crnogorske narodne skupštine. Nakon formiranja Kraljevine SHS imenovan je za opunomoćenog poslanika u Carigradu, ali je ubrzo penzionisan. O svom radu ostavio je obimne memoare.