
Radoslav Jagoš Vešović, bista
Vešović, Radoslav Jagoš (Bukova Poljana, Andrijevica, 1891 – Bukova Poljana, 1968), učitelj, profesor, publicista. Osnovnu školu završio je u Barama Kraljskim. Kako bi nastavio školovanje van tadašnje Crne Gore, uzeo je ime svog rođaka Radoslava iz okoline Berana, koje su tada bile dio Turske carevine. Gimnaziju je pohađao u Solunu i Skoplju. Bogoslovsko-učiteljsku školu završio je u Prizrenu (1910). Kao stipendista ruske vlade studirao je u Kijevu, gdje je diplomirao (1914) na Duhovnoj akademiji. U Lozani je doktorirao (1931), odbranivši tezu na francuskom jeziku. Disertacija je objavljena iste godine u Parizu. Rad u prosvjeti započeo je 1909. kao učitelj u osnovnim školama u Mateševu i Barama Kraljskim. Od 1914. predavao je u Učiteljskoj školi u Peći. Tokom okupacije, sa svojim stricem Radomirom, vojnim ministrom Kraljevine Crne Gore, pridružio se komitskom pokretu. Učestvovao je u radu Podgoričke skupštine 1918. godine. Bio je direktor Gimnazije u Peći 1921, da bi zatim radio u Gimnaziji u Podgorici (→ Gimnazija „Slobodan Škerović”, Podgorica), a od 1923. do 1929. u Cetinjskoj bogosloviji (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje). Do 1941. radio je u Sarajevu, najprije u Bogosloviji, a zatim u Drugoj muškoj realnoj gimnaziji. Poslije Drugog svjetskog rata radio je kao profesor u Gimnaziji u Ivangradu (→ Gimnazija „Panto Mališić”, Berane), sve do penzionisanja 1951. godine. Govorio je tri svjetska jezika: ruski, francuski i njemački. Cvijet Edraianthus vesovicii (Vešovićev zvončac) nazvan je po njemu. Napisao je veći broj stručnih i naučnih djela i članaka. Među njima su: Pleme Vasojevići – u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom susjednih Brda (Sarajevo, 1935), monografija za koju je dobio nagradu Srpske kraljevske akademije nauka, Tolstoj i problemi moralnog i religioznog vaspitanja (Podgorica 1994, prevod) i Uloga crkvenih poglavara u istoriji Crne Gore (Andrijevica, 1998). Osnovna škola u Barama Kraljskim (→ Osnovna škola „Dr Radoslav Jagoš Vešović”, Bare Kraljske, Kolašin) nosi njegovo ime od šk. 1968/69. godine.
Literatura: D. J. Martinović, Portreti IV, Cetinje, 1991; R. J. Vešović, Pleme Vasojevići, Andrijevica, 1998; R. J. Vešović, Uloga crkvenih poglavara u istoriji Crne Gore, Andrijevica, 1998; Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, Podgorica, 2006; Z. Zečević, Beranska gimnazija 1945–2013, profesori i nastavnici, knj. 2, Berane, 2013; R. Damjanović, Leksikon ličnosti crnogorske prosvjete, Podgorica, 2018.
M. Vučeljić