Srednja pomorska škola, Kotor, ustanova za obrazovanje i obučavanje učenika i odraslih u brodomašinstvu, nautici i špediciji (agencija i carina). U školi postoje smjerovi: nautički, brodomašinski, špeditersko-agencijski i carinski, i automehaničarski. Nautička škola u Kotoru otvorena je 1849, odlukom Okružnog poglavarstva u Kotoru, a po odobrenju austrijskog cara. Školske 1849/50. god. radila je kao jednogodišnja škola (nautički tečaj) pri Nižoj realnoj školi u Kotoru. Nastavu je držao → Vicko Đelčić, učitelj nautike u Glavnoj osnovnoj školi u Kotoru. Na kraju školske godine polagao se javni ispit iz predmetâ: aritmetika i algebra, geometrija i ravna i sferična trigonometrija, teorijsko-praktična nauka o pilotaži. Carskom poveljom 1852. sprovedena je reorganizacija i nastavni program je prilagođen za obrazovanje kapetana duge plovidbe, upravitelja velike i male obalne plovidbe, poručnika, obrazovanje vođe palube i brodograditelja. Školske 1853/54. god. škola je prerasla u dvogodišnju. U nju su se upisivali učenici sa navršenih 14 godina starosti. Isti nastavni program ostao je do kraja šk. 1878/79. godine. Stručni predmeti bili su: aritmetika, algebra i elementi trgovine; algebra i geometrija; pomorsko pravo; ravna trigonometrija i obalna plovidba; sferna trigonometrija i nautička astronomija; elementi brodogradnje; manevrisanje. Školske 1864/65. god. pripojena je Nižoj realnoj gimnaziji (→ Gimnazija, Kotor) prema naredbi Namjesništva dalmatinskog (1865). Nastavnici iz Gimnazije predavali su i u Nautičkoj školi, imali su istog upravitelja i administraciju, a završni ispiti bili su objedinjeni. Od 1878. Nautička škola bila je samostalna ustanova, a direktor je bio Kotoranin Eugen Đelčić. Prema novom pravilniku iz 1879. ona je prerasla u trogodišnju školu. Nastava se i dalje odvijala na italijanskom jeziku. Reorganizacijom od šk. 1897/98. god. prerasla je u petorazrednu školu i to dodavanjem dva pripremna razreda postojećim stručnim, u kojima se nastava izvodila na srpskohrvatskom jeziku. Ministarstvo u Beču 1899. uvrstilo je i veslanje u obavezne predmete. U periodu šk. 1914/15–1916/17. god. škola je bila zatvorena i nastavila je rad tek nakon Prvog svjetskog rata (naziv škole i broj razreda ostali su isti). Nastavni jezik bio je srpskohrvatski u svim razredima, a koristila su se oba pisma – latinica i ćirilica. Uredbom Ministarstva prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) 1921. postaje Pomorska akademija, sa četiri razreda, bez pripremnih. Za upis učenika tražila su se završena četiri razreda niže srednje škole. Praktična obuka obavljala se isključivo na školskim brodovima (npr. od 1922. na brodu „Vila Velebit”), a veslanje se držalo u poslijepodnevnim satima. Ministarstvo prosvjete 1926. uvodi radiotelegrafiju kao obavezan predmet (u Kotoru je već od 1925. postojao uređaj instaliran na školskoj zgradi). Školske 1926/27. god. dodati su novi predmeti: veslanje i mornarski rad, signalizacija i bežična telegrafija. Pomorska akademija u Kotoru od 1929. bila je u nadležnosti Ministarstva trgovine i industrije i promijenila je naziv u – Državna pomorsko-trgovačka akademija. Godine 1932. uvedeno je sedam novih stručnih predmeta, a ukinuta je vjeronauka. Školske 1939/40. god. Akademija je dobila sopstvenu meteorološku stanicu, pa je na sedmičnom nivou objavljivala podatke o vremenu. Od šk. 1941/42. do 1943/44. god. radila je sa prekidima. Naziv je bio promijenjen u Accademia Nautico Commerciale – Cattaro, a zvanični jezik bio je italijanski – i u administraciji i u nastavi. Školske 1945/46. god. nastavila je rad pod nazivom Pomorsko-trgovačka akademija. Za njen rad nadležan je bio Prosvjetni odsjek Ministarstva pomorstva u Splitu. Profesori su bili dužni da pri prijemu u službu polažu zakletvu. Ministarstvo pomorstva FNRJ 1947. osnovalo je Pomorski tehnikum, u okviru koga je od 1948. radila jednogodišnja Pomorska škola sa dva smjera – brodarskim i brodostrojarskim. Odlukom Ministarstva 1952. škola je promijenila naziv u – Srednja pomorska škola, i bila je u nadležnosti Savjeta za prosvjetu i kulturu Vlade NR Crne Gore, a potom Sreskog narodnog odbora iz Kotora. Uz nautički odsjek imala je i brodostrojarski i brodograđevinski. Od 1959. zvala se Pomorska škola, a od 1969. Pomorska škola „Kapetan Marko Martinović”. Prema novom sistemu srednjeg obrazovanja u SFRJ, 1974. ulazi kao posebna nastavna jedinica u sastav Školskog centra u Kotoru. Od šk. 1976/77. do 1979/80. god. postepeno se ukidaju stručni razredi. Nakon dvije godine zajedničkih osnova postojala su dva stručna usmjerenja: nautički i brodomašinski. Školski centar je dobitnik → Nagrade „Oktoih” (1986). Godine 1992. Školski centar je pretvoren u Srednju školu. Od 2003. JU Srednja pomorska škola u Kotoru samostalna je školska ustanova. Od 2008. škola organizuje šestomjesečne kurseve za prekvalifikaciju svršenih učenika srednjih škola (za ukrcaj na brodove). Školske 2009/10. god. otvorena su dva smjera: špeditersko-agencijski i carinski. Škola je dobitnik Nagrade „Oktoih” (2016). Školske 2023/24. god. upisano je 570 učenika.