Popović, Simo (Tovarnik, Srem, 1846 – Ulcinj, 1921), pjesnik, novinar, političar. Gimnaziju je učio u Vinkovcima, Sremskim Karlovcima i Požunu. Fakultetsko obrazovanje sticao je u Požunu i Beogradu. Bio je aktivni član Ujedinjene omladine srpske. Na poziv knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša došao je u Crnu Goru 1870. godine. Po dolasku u Crnu Goru bio je postavljen za urednika Crnogorke, prvog crnogorskog književnog časopisa, i Crnogorca, prvenca crnogorske žurnalistike. Bio je sekretar knjaza Nikole, koji mu je dodijelio vojvodsku titulu. Obavljao je i dužnost prvog crnogorskog guvernera u Ulcinju, nakon pripajanja tog grada Crnoj Gori. Nakon 15 godina obavljanja te dužnosti, 1896. imenovan je za ministra prosvjete i crkvenih djela (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) i za člana Državnog savjeta. Podnio je ostavku na dužnost ministra 1903, nakon nesporazuma sa knjazom Nikolom. Za vrijeme njegovog ministarskog rada, usvojen je novi nastavni plan i program (1902), niža gimnazija na Cetinju postala je viša realna, a pokrenuo je i Zakon o Knjaževoj biblioteci (1886). Godine 1906. odlazi u Beograd, a u njemu je boravio do 1915. godine. Sa kraljem Nikolom otišao je u emigraciju. Nakon ujedinjenja 1918. kraće vrijeme boravio je u Sremu i Beogradu, a potom u Ulcinju, gdje je ostao do smrti. Autor je memoara, koji predstavljaju važan izvor za istoriju Crne Gore.