Osnovna škola „Hajro Šahmanović”, Plav (Shkolla fillore „Hajro Shahmanoviq”, Plavë), javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju četvororazredne osnovne škole osnovane 1913, a koja je bila prva škola na srpskom jeziku u tom naselju. U osmanskom periodu u Plavu djeca muslimanske vjeroispovijesti obrazovala su se u → mektebima, u državnoj četvororazrednoj osnovnoj školi sa nastavom na turskom jeziku – iptidaiji, a od 1900. i → medresi. Za medresu je napravljena zgrada sa četiri prostorije od tvrdog materijala. Zgrada je sačuvana i danas se nalazi pokraj Džamije Sultanija. U istoj zgradi radila je i iptidaija. Plavska medresa ukinuta je 1908, nakon Mladoturske revolucije. Nastavnici u medresi bili su muderis Sulejman, koji se školovao u Istanbulu, i njegov pomoćnik (muavin) hadži Hajdar efendija. Prvi učitelj i upravitelj plavske osnovne škole bio je Novica Popović iz Velike. Škola je bila je smještena u brvnari Redžepagića. Nije imala dovoljno učenika da bi počela sa radom jer djeca iz porodica muslimanske vjeroispovijesti nisu bila zainteresovana, pa su crnogorske prosvjetne vlasti ukinule brezojevičku školu i njeni učenici upisani su u školu u Plavu. Pri školi je 1914. formiran pripravni razred za djecu albanske narodnosti, koji se nije priznavao. U toku austrougarske okupacije 1916. škola je zatvorena. Obnovila je rad 1919. u kući u kojoj je i počela sa radom. Imala je tada dva odjeljenja sa oko 60 đaka. Broj đaka se povećavao, pa je trebalo obezbijediti školsku zgradu. Na predlog sreskog načelnika Novice Popovića, prvog učitelja plavske škole, uz saglasnost lokalnih vlasti, 1924. zgrada Džamije Sultanija (koja tada nije bila u funkciji) adaptirana je u školsku zgradu – sa šest učionica i dvije kancelarije. Tada je upravitelj škole bio Radoš Rakuš. Rastao je broj učenika u svakoj narednoj školskoj godini, pa je škola koristila i zgradu medrese. Zbog sve većeg broja učenika 1928. kula Meda Ferovića (koja je imala prizemlje i dva sprata) pretvorena je u školsku zgradu – sa četiri učionice i dvije kancelarije. U zgradi Sultanije nastavu su pohađala samo muška djeca, a u kuli Meda Ferovića smještena je osnovna škola za žensku djecu, koja je osnovana kao četvororazredna šk. 1929/30. godine. Formirana je da bi se što veći broj djevojčica upisao u školu, s obzirom na to da je u tom kraju postojao otpor prema školovanju ženske djece. Imala je četiri razreda sa oko 120 učenica, od kojih je oko 30 bilo pravoslavne vjere. Nastavu su izvodile samo učiteljice: Jelena Veković-Knežević, Olga Šoškić, Rosanda Špadijer i Marta Velašević. Škola je radila kao posebna do šk. 1936/37. god., a onda je spojena sa školom u zgradi Sultanije, pa su muška i ženska djeca zajedno pohađala nastavu. Škola od 1934. nosi naziv – Državna narodna škola Viteškog kralja Aleksandra I ujedinitelja. U kuli Meda Ferovića bila je smještena i Građanska škola, koja je osnovana šk. 1936/37. godine. Bila je mješovita škola, a u nju su se upisivali učenici oba pola koji su završili četvororazrednu osnovnu školu. Privremeni direktor Građanske škole 1936–1937. bio je učitelj Radomir Lazović, a prvi postavljeni direktor Milun Babović iz Budimlje – od 1938. do početka Drugog svjetskog rata, kada je prestala sa radom. U toku Drugog svjetskog rata škola u Plavu nije radila, a otvorena je škola na albanskom jeziku, koja je radila kraće vrijeme. Upravnik te škole bio je Šabo Ferović. Nakon oslobođenja 1944. škola je nastavila rad u novembru. Školske 1947/48. god. prerasla je u sedmogodišnju školu. Rješenjem Ministarstva prosvjete NR Crne Gore šk. 1951/52. god. sedmogodišnja plavska škola prerasla je u osmogodišnju. Tada je imala 757 učenika, unutar 18 odjeljenja. Opštinski narodni odbor šk. 1956/57. god., radi proširenja školskog prostora, ustupio je školi zgradu Radničkog univerziteta na Racini – u njoj je za nastavu namijenjeno osam prostorija, a deveta je bila namijenjena za zbornicu. U adaptiranu zgradu smješteni su viši razredi (od petog do osmog), a niži su ostali u zgradi Sultanije. Tada je počela izgradnja nove školske zgrade, koja i danas postoji. Plavska osnovna škola šk. 1959/60. god. dobila je ime Hajra Šahmanovića (1912–1943), prvoborca iz Plava koji je poginuo u NOR-u. Izgradnja školske zgrade završena je početkom šk. 1960/61. god., a useljena je 8. februara. Toga dana na fasadi školske zgrade otkrivena je spomen-ploča borcima iz plavsko-gusinjskog kraja koji su poginuli u NOR-u. Na Dan ustanka, 13. jula 1961, pred školom su postavljene biste Beća Bašića (1918–1944) i Jusufa Redžepagića (1920–1944), partizanskih rukovodilaca iz plavsko-gusinjskog kraja koji su poginuli u borbi sa okupatorima u jesen 1944. godine. Od šk. 1962/63. god. OŠ „Hajro Šahmanović” ima status matične škole, sa područnim odjeljenjima – u Bogajićima, Brezojevicama, Hotima, Jarima, Metehu i Vojnom Selu. Godine 1982. za đake albanske nacionalnosti uvedena je nastava na albanskom jeziku. Škola je 1991. dobila status javne ustanove, a od šk. 2010/11. god. u svim razredima realizuju se obrazovno-vaspitni programi devetogodišnje osnovne škole. Školske 2023/24. god. imala je 794 učenika.

Osnovna škola Brezojevice osnovana je kao privatna četvororazredna 1892. godine. Školsku zgradu sagradili su seljani sopstvenim sredstvima u neposrednoj blizini Crkve Svete Trojice (sagrađene 1567). Dužnost prvog učitelja obavljao je Radosav Radenović iz Brezojevica, koji je završio jedan razred učiteljske škole. Sredstva za izdržavanje škole tajno je davala država Crna Gora. Školske 1895/96. god. škola je imala 44 učenika – 30 u prvom razredu i 14 u četvrtom, jer je radila sa prekidima. Uoči Prvog balkanskog rata radila je u privatnoj kući pošto je školska zgrada bila dotrajala. Učitelj je bio Miloš Popović iz istog sela. Poslije prisajedinjenja plavsko-gusinjskog kraja Crnoj Gori, nova vlast ukinula je školu 1913, pa su učenici iz Brezojevica pohađali školu u Plavu. Za vrijeme austrougarske okupacije škola je obnovila rad 1917, a učitelj je bio Rade Kastratović iz sela Gračanica (kod Murina). Sljedeće godine škola je opet prestala sa radom. Po završetku Prvog svjetskog rata obnovila je rad 1920. godine. Školska zgrada obnovljena je 1929. godine. Zgrada bivše osnovne škole u Brezojevicama proglašena je za kulturno dobro od nacionalnog značaja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola nije radila. Obnovila je rad 1945. godine. Radila je prvo u kući Đoka Dašića, a potom u kući Miladina Dašića. Današnja školska zgrada podignuta je u centru sela 1954. godine. Kasnije je renovirana. Škola je od šk. 1962/63. god. područno odjeljenje škole u Plavu. Školske 2023/24. god. imala je 29 učenika. Osnovna škola Vojno Selo počela je sa radom šk. 1924/25. god. kao četvororazredna sa nastavom na srpskom jeziku. Školska zgrada bila je prizemna, izgrađena od kamena i pokrivena šindrom. Nalazila se na desnoj obali Bijelog potoka. Pohađala su je djeca iz selâ – Vojno Selo, Hakanje, Višnjevo i Budevice. Tokom Drugog svjetskog rata škola nije radila. Obnovila je rad 1945. u istoj školskoj zgradi. Školske 1953/54. god. smještena je u zgradu rasformirane Seljačke radne zadruge „Danilo Lekić”. Škola je od šk. 1962/63. god. područno odjeljenje škole u Plavu. Današnja školska zgrada izgrađena je 2019. na temeljima stare zgrade. Škola je šk. 1969/70. god. imala 120 učenika, a šk. 2023/24. god. 24. učenika. Osnovna škola Meteh osnovana je kao četvororazredna šk. 1932/33. godine. Radila je u školskoj zgradi koju su mještani dobrovolnjiim radom i svojim sredstvima podigli 1931. u selu Komarača, na lijevoj obali Meteške rijeke. Zgrada je bila izgrađena od brvana, imala je prizemlje (koje je služilo za smještaj drva za ogrijev) i sprat sa dvije učionice i kancelarijom. Prvi učitelj bio je Boro Milatović, rodom iz Bjelopavlića. Školu su pohađali đaci iz selâ – Lijevi Meteh, Desni Meteh, Jara, Komarača i Skić. Imala je oko 30 đaka u sva četiri razreda. Za vrijeme Drugog svjeskog rata škola nije radila, ali je školska zgrada sačuvana. U maju 1945. nastavila je rad u istoj zgradi, a prvi učitelj bio je Ragip Redžepagić. Školske 1953/54. god. preseljena je u zgradu rasformirane seljačke radne zadruge. Zgrada je imala tri učionice i kancelariju. Od šk. 1962/63. god. škola je područno odjeljenje škole u Plavu. Kada je broj učenika bio veći, korišćena je i stara školska zgrada – sve do 1970. godine. Današnja školska zgrada sagrađena je 2010. godine. Škola je šk. 1974/75. god. imala 110 učenika, a šk. 2023/24. god. 34 učenika. Osnovna škola Jari počela je sa radom kao četvororazredna šk. 1948/49. god. u privatnoj kući Ramadana Bašića u zaseoku Gornja Jara. Učitelj je bio Arif Šarkinović. Ukinuta je 1954, a zatim je ponovo otvorena šk. 1955/56. godine. Nastavu je izvodio učitelj Velimir Simonović iz Meteha. Škola je premještena u zaseok Donja Jara 1963. godine. Radila je u zgradi koja je kupljena za školu od Hadžije Šaljunovića. Bila je sazidana od kamena, a imala je prizemlje i sprat. Od šk. 1962/63. god. škola je područno odjeljenje škole u Plavu. Današnja školska zgrada podignuta je 1980. na lokalitetu Gradina (na lijevoj obali Temnjačke rijeke), prilično udaljenom od sela. Useljena je 1981. godine. Škola je šk. 1961/62. god. imala jedno kombinovano odjeljenje sa 32 učenika, a šk. 2023/24. god. samo dva učenika. Osnovna škola Hoti otvorena je po završetku Drugog svjetskog rata 1945. kao četvororazredna. Do 1954. bila je smještena u privatnoj kući Deme Seljimanjina u zaseoku Jasenica, a prvi učitelj bio je Aleksa Grubanov Arsović iz Vojnog Sela. Potom je škola radila u kući Redža Sinanovića u zaseoku Kunj, ali i u drugim privatnim kućama Jasenice – sve do 1960, kada je podignuta školska zgrada. Nastava se izvodila na srpskohrvatskom jeziku, a od 1970. do 1996. i na albanskom. Škola je šk. 2023/24. god. imala samo dva učenika. Osnovna škola Bogajići formirana je šk. 1954/55. god. kao četvororazredna. Počela je sa radom u privatnoj kući, a već druge školske godine radilo se u tek sagrađenoj školskoj zgradi. Od šk. 1962/63. god. škola je područno odjeljenje škole u Plavu. Današnja školska zgrada sagrađena je 2008. godine. Školske 2023/24. god. školu je pohađao 21 učenik.