Inkluzivno obrazovanje, uključivanje djece/učenika sa različitim sposobnostima u jedinstven obrazovni sistem. Prvenstveno, inkluzivno obrazovanje upućuje na uključivanje djece/učenika sa smetnjama/teškoćama u razvoju i učenju u redovni (pred)školski sistem. Počeci inkluzivnog koncepta u crnogorskom obrazovnom kontekstu vezani su za 1997, kada je počela realizacija projekta – Vrtić i škola po mjeri djeteta, koji su partnerski realizovali Save the Children, Unicef, Pedagoški centar Crne Gore (→ Međunarodne organizacije i školstvo u Crnoj Gori) i Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija). U septembru 1998. u Podgorici je počela realizacija pilot-projekta – Integracija djece sa smetnjama u razvoju u redovne grupe vrtića, a šk. 2000/01. god. 16 polaznika sa smetnjama/teškoćama u razvoju uključeno je u sedam vaspitnih jedinica – u opštinama Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Cetinje, Bar, Kotor i Herceg Novi. Sljedeće šk. 2001/02. god. inkluzivni obrazovni program realizovan je u još sedam opština (Nikšić, Plav, Mojkovac, Danilovgrad, Ulcinj, Tivat i Budva) i unutar 23 vaspitne jedinice vrtića bilo je uključeno 46 polaznika sa smetnjama/teškoćama u razvoju. U osnovnim školama u Crnoj Gori primjena inkluzivnog modela počela je šk. 2001/02. god. (u 13 škola). Godine 2010. usvojen je Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama („Sl. list CG”, br. 45/10, 47/17, 145/21), a potom je razrađen i Pravilnik o načinu, uslovima i postupku usmjeravanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama („Sl. list CG”, br. 57/11, 60/19). Za period 2008–2013. usvojena je Strategija inkluzivnog obrazovanja, a potom je usvojena i unaprijeđena verzija Strategije za period 2014–2018. godine. Posljednja Strategija inkluzivnog obrazovanja (2019–2025) usmjerena je: na dostupnost i pravičnost obrazovanja kroz neophodnu međusektorsku podršku; na jednakost i kontinuitet inkluzivnog obrazovanja kroz saradnju unutar i između sektora i na tranziciju sa jednog nivoa obrazovanja na sljedeći; na kvalitet inkluzivnog obrazovanja kroz jačanje školskih politika, kulture i prakse. Okosnica rada sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama jeste Individualni razvojno-obrazovni program (IROP), kojim se određuju razvojni i obrazovni ciljevi, na osnovu odnosa aktuelnog i planiranog funkcionisanja djeteta (saznajnog, emocionalnog, socijalnog i fizičkog), nivoâ znanja i vještina. Propisuju se: oblici rada za vaspitno-obrazovna područja odnosno nastavne predmete, načini izvođenja dodatne stručne pomoći, prohodnost između programa, prilagođavanje u organizaciji, ishodi znanja, postignuća i vještine, obim tehničke podrške, raspored časova, načini provjera i ocjenjivanja obrazovnih i razvojnih postignuća djece/učenika. IROP omogućava: skraćivanje ili proširivanje sadržaja predmetnog programa, variranje i prilagođavanje metoda rada, dopunjavanje alternativnim oblicima komunikacije, znakovni jezik, Brajevo pismo, sistem za komunikaciju putem slika, upotrebu specijalizovane didaktike, specijalizovane opreme, pomagala, asistivne tehnologije i sl. Za učenike u trećem ciklusu osnovne škole, kao dio IROP-a, izrađuje se i sprovodi individualni tranzicioni plan (ITP), čiji su ciljevi, mjere i aktivnosti usmjereni na pravovremenu profesionalnu orijentaciju učenika u procesu prelaska sa jednog obrazovnog nivoa na drugi, odnosno za učenike završnih razreda srednje škole iz sistema obrazovanja na tržište rada. Specijalne škole transformisane su u resursne centre 2012. godine. U Crnoj Gori postoje tri resursna centra: → Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica”, Podgorica, → Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović”, Kotor i → Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun”, Podgorica. Podrška inkluzivnom modelu u tim centrima ostvaruje se kroz: ranu intervenciju, individualnu podršku, savjetodavni i stručni rad, obuke nastavnika i stručnih saradnika, upotrebu znakovnog jezika, pripremanje, prilagođavanje, izradu i obuku za korišćenje specijalnih udžbenika (na Brajevom pismu, u Daisy formatu) i drugih specijalizovanih nastavnih sredstava. Mobilne službe obilaze škole radi pomoći u vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama. U → Zavodu za školstvo organizuju se specijalizovane i mobilne službe koje sarađuju sa predškolskim ustanovama, školama, roditeljima i zdravstvenim ustanovama, radi pružanja dodatne odnosno stručne pomoći, u skladu sa rješenjem o usmjeravanju. Za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama u školama se angažuju asistenti u nastavi, kao tehnička podrška u domenu obezbjeđivanja efikasnijeg pristupa obrazovanju. Oni u skladu sa rješenjem o usmjeravanju pružaju podršku djeci/učenicima sa teškim tjelesnim smetnjama, sa umjerenim intelektualnim smetnjama, sa nedostatkom vida, sluha, ili sa smetnjama iz spektra autizma. U skladu sa IROP-om (procjenom obrazovnih, razvojnih potreba i ciljeva za dijete) i rasporedom časova određuje se obim podrške djetetu/učeniku, koju asistent u nastavi pruža pod nadzorom nastavnika i stručne službe. Kako bi se djeci/učenicima sa posebnim obrazovnim potrebama omogućilo da postupno napreduju, u skladu sa mogućnostima, u Centru za stručno obrazovanje za šk. 2019/2020. god. pripremljeni su modularizovani obrazovni programi iz različitih sektora. Ti programi pružaju mogućnost izbora svršenim osnovcima koji nakon srednje škole žele da budu osposobljeni za zapošljavanje, ili pak za nastavak školovanja.