Antun Homen

Homen, Antun (Kotor, 1906 – Risan, 1990), orguljaš, dirigent, kompozitor, muzički pedagog. Završio je Pomorsku akademiju u Kotoru (1918–1923). Osnove muzičkog obrazovanja stekao je u franjevačkoj orguljaškoj školi u Kotoru – Scola cantorum catarensis – kod orguljaša Benvenuta Rodea. Pri orguljaškoj školi 1919. sa svojim profesorom osnovao je crkveni pjevački hor Sv. Tripuna, a 1921. pri Katedrali mješoviti hor Sv. Klare. Studije muzike (Glasbena matica) u Ljubljani (1923–1924) prekinuo je usljed lošeg materijalnog stanja porodice, te se vratio u rodni Kotor. Od 1921. djelovao je u Boki kotorskoj – Kotoru, Herceg Novom, Risnu, Tivtu, kao i na Cetinju, istovremeno kao orguljaš, horovođa i muzički pedagog. Kao nastavnik pjevanja radio je od 1925. u kotorskoj gimnaziji (→ Gimnazija, Kotor) i učiteljskoj školi. Od 1926. do kraja života njegova bazična muzička pozicija bila je pri Katedrali Svetog Tripuna u Kotoru – bio je orguljaš i horovođa crkvenog hora, koji je decenijama njegovu crkvenu muziku izvodio kao dio zvanične službe. Sa osnovnoškolskim muzičkim podmlatkom iz Kotora u periodu 1939–1941. izveo je tri dječje operete: Škola pjevanja, Vragoljanka i Proljećna bajka. Nakon Drugog svjetskog rata 1949. osnovao je muzičku školu u Herceg Novom (→ Škola za osnovno muzičko obrazovanje, Herceg Novi) i bio je njen prvi direktor. U muzičkim školama bio je nastavnik solfeđa, zatim dirigent hora i orkestra. Istovremeno je bio dirigent Gradske muzike u Kotoru i horovođa Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” u Kotoru (1947–1951). Od 1951. bio je nastavnik u Školi za osnovno muzičko obrazovanje u Herceg Novom. Sačuvao je kompletnu dokumentaciju Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” od razornog zemljotresa 1979. godine. Sa → Nikolom Gregovićem sastavio je zbirku kompozicija za nastavu pjevanja: Pjevajmo svi: priručnik za studente i nastavnike razredne i predškolske nastave (1982). Komponovao je crkvena djela za hor a capella ili uz pratnju orgulja: motete, psalme i mise. Njegova najznačajnija djela jesu: duhovne kompozicije – mise u čast Blažene Ozane i Svetog Tripuna; horske kompozicije za mješoviti hor: Barjaci, Kreću Kraljevi, Pojte usne, Kraljice neba, Tebe Boga hvalimo, Himna Sv. Terezi za jednoglasni/dvoglasni/troglasni i mješoviti hor, Euharistijska za solo i dvoglasni ženski hor, Himna Sv. Vinku za jednoglasni ili dvoglasni hor; vokalno-instrumentalne kompozicije: Ave Maria za solo sopran i orgulje, Bezgrešnoj za sopran, glas i orgulje, zatim djela Himna Sv. Tripuna za mješoviti hor i orgulje, Ti Ozano za glas solo i orgulje; svjetovne kompozicije – kantate Pesme borbe i Spomenik na tekst Mila Kralja; horske kompozicije za omladinske i dječje horove; te instrumentalna djela – npr. Nokturno za violinu i kamerni orkestar. Dobitnik je preko trideset nagrada, među kojima su zlatna medalja Saveza kompozitora Jugoslavije (1970) i povelja Saveza muzičkih umjetnika Jugoslavije. Za promociju i dostignuća u oblasti crkvene muzike Papa Pavle II dodijelio mu je 1982. titulu viteza reda Svetog Silvestra.

Literatura i izvori: „Sadržaj Glazbenog priloga 1907–1936”, Sveta Cecilija, br. 2, Zagreb, 1937; „Proslava 50 godišnjice umjetničkog rada Antuna Homena”, Sveta Cecilija, br. 2, Zagreb, 1973; Muzička enciklopedija, tom II, Zagreb, 1977; M. Milošević, Muzičke teme i portreti, Titograd, 1982; „In memoriam: Antun Homen”, Sveta Cecilija, br. 60/2, Zagreb, 1990; Ž. Bojović, Javna ustanova Škola za osnovno muzičko obrazovanje Herceg-Novi 1949–1999: 50 godina, Herceg Novi, 2000; M. Milošević, „Antun Homen: (7. 8. 1906 – 19. 3. 1990)”, Bokeški Ljetopis, br. 2–3, Zagreb, 2007; „Homen, Antun”, Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje, https://hbl.lzmk.hr… (pristup 14. IV 2024).

M. Vasiljević