Nićifor Dučić

Dučić, Nićifor (Lug, Trebinje, 1832 – Beograd, 1900), srpski arhimandrit, prosvjetitelj, istoričar, pisac. Kao dječak otišao je u Manastir Duži (Trebinje) i bio je đak kod svog strica arhimandrita Jevstatija. Bogosloviju je završio u Beogradu (1857), a potom je boravio u Beču. Vodio je škole u Dužima i Žitomisliću do 1860. godine. Bio je učesnik crnogorsko-turskog rata (1862). Arhimandritski čin dobio je 1863. godine. Iste godine osnovao je Bogoslovsko-učiteljsku školu na Cetinju (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje), a onda i nekoliko osnovnih škola, u kojima je bio i upravitelj. Od 1862. do 1867. obavljao je funkciju glavnog školskog nadzornika (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu). Godine 1868. prešao je u Beograd. Sa mitropolitom Mihailom bio je u Rusiji kod cara Aleksandra II 1869. godine. Radio je kao predsjednik Odbora za škole van Srbije do 1876. godine. Godinu dana proveo je na Sorboni. Radio je u Narodnoj biblioteci (1880–1886) i u Narodnom muzeju u Beogradu, upravljao je Državnom štamparijom, bio je potpredsjednik Velikog duhovnog suda, administrator Žiče, narodni poslanik. Predavao je crkvene predmete kralju Aleksandru Obrenoviću. Biran je u naučna društva u Parizu, Sankt Peterburgu i Odesi. Bio je član akademija nauka u Beogradu i Zagrebu i počasni član Carske ruske akademije. Sarađivao je sa mnogim časopisima, listovima i kalendarima. Bio je predsjednik Srpskog učenog društva. Skupljao je narodnu književnost i narodne riječi. Opisivao je srpske manastire i narodne običaje i dao je zanimljiva memoarska zapažanja o svom dobu. Pisao je prikaze i besjede, prevodio je sa ruskog i francuskog jezika i objavljivao je radove iz istorije srpskog naroda i istorije Srpske pravoslavne crkve. Napisao je djela: Stepenik (Cetinje, 1866), Primjetbe na „Komentar Gorskog vijenca” (Beograd, 1870), Iskrena riječ Srpkinjama (Beograd, 1871), Crna Gora (Beograd, 1874), Krmčija moračka (Beograd, 1877), Starine hilendarske (Beograd, 1884), Književni radovi (Beograd, knj. I, 1891; knj. II, 1892; knj. III, 1893; knj. IV, 1895; knj. V, 1898; knj. VI, 1899) i dr.

Literatura: „Nićifor Dučić, arhimandrit”, Godišnjak SKA, 1894; „Arhimandrit Nićifor Dučić, naučenjak, akademik, književnik, borac, rodoljub, učitelj i prosvjetitelj srpski”, Bosanska vila, br. 19/20, 1899; P. Popović, „Dučićeva zadužbina”, Srpski književni glasnik, knj. VI, br. 2, 1902; M. Vukićević, „Nićifor Dučić”, Spomenica pedesetogodišnjice Nevesinjskog ustanka 1875–1925, Beograd, 1925; T. Kruševac, Ž. P. Jovanović, „Dučić Nićifor”, Leksikon pisaca Jugoslavije, I, Novi Sad, 1972; D. J. Martinović, Portreti II, Cetinje, 1987; D. J. Martinović, Portreti IV, Cetinje, 1991.

M. Vuksanović