Cerović, Gavrilo (Tušina, Šavnik, 1877 – Nikšić, 1941), pravnik, političar. Osnovnu školu završio je u Nikšiću (1889). Gimnaziju je završio u Beogradu (1898), gdje je započeo i studije na Pravnom fakultetu, na Velikoj školi. Nakon ivanjdanskog atentata na kralja Milana Obrenovića prognan je iz Srbije, pa je Pravni fakultet završio u Zagrebu. Po završenim studijama vratio se u Crnu Goru i 1902. postavljen je za pisara Okružnog suda u Nikšiću, zatim za sekretara Velikog suda na Cetinju, a od 1905. bio je predsjednik Oblasnog suda u Baru. Kao potpisnik Deklaracije protiv knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša osuđen je, pa pomilovan. Postao je poslanik i pridružio se opozicionom Klubu narodne stranke – takozvanim klubašima. U vladi Andrije Radovića obavljao je dužnost ministra pravde i zastupnika ministra prosvjete i crkvenih poslova (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) (1907). U „bombaškoj aferi” osuđen je na osam godina robije, a oslobođen je 1910, nakon četiri godine. Od 1914. do 1915, u vladi serdara Janka Vukotića, obavljao je dužnost ministra prosvjete i crkvenih poslova. Tokom austrougarske okupacije Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, bio je interniran u logore Boldogasonj (Boldogasszony) i Karlštajn (Karlstein). U Kraljevini SHS bio je poslanik i predsjednik Skupštine Zetske banovine, a od 1931. i poslanik u Skupštini SHS. Obavljao je i dužnosti predsjednika Cetinjske čitaonice i KUD-a Zahumlje u Nikšiću.